Vikić i ostali: Ubistvo osam pripadnika VRS-a

Prema Tužilaštvu BiH, oni su, kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, u vrijeme oružanog sukoba između Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Teritorijalne odbrane (TO) i rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja je bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) u aprilu 1992. godine znali i bili informisani o zarobljavanju osam vojnika.

Kako se navodi u optužnici, dana 22. aprila 1992., osam vojnika Vojske Republike Srpske (VRS), među kojima su bili Dragomir Đerić i Vlajko Golubović, zarobljeno je nakon što je pukla guma gusjenice transportera koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja. Nakon toga su sprovedeni u stanicu policije na Dobrinji i, prema Tužilaštvu BiH, maltretirani su.

Tužiteljica Vesna Ilić je, čitajući optužnicu, navela da su zarobljenici prebačeni u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Novi Grad, gdje su fizički maltretirani, a potom po naređenju načelnika, zbog njihove bezbjednosti, prebačeni vozilima pod pratnjom u Dom policije, gdje je bila smještena Specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (MUP RBiH) pod komandom Vikića.

Uz Vikićevo znanje, kako se navodi u optužnici, zarobljenici su sprovedeni u podrum Doma, a potom u Veliki park, gdje su ih, nakon prethodnog maltretiranja, optuženi Uzunović i Čovčić s njima poznatim osobama, među kojima su bili Nedžad Herenda i Nermin Jusić, ubili pucajući iz vatrenog oružja.

Po naredbi Vikića i uz znanje Jusufa Pušine, kao pomoćnika ministra uniformisane policije, kako smatra Tužilaštvo BiH, tijela su odvezena na Darivu u Sarajevu i bačena u Miljacku. Dan kasnije, kazala je tužiteljica, tijela su polivena benzinom i zapaljena.

Kako je navela tužiteljica Ilić, Vikić je kao nadređeni znao ili mogao znati za uklanjanje tijela, ali nije preduzeo nužne mjere da to spriječi, prijavi nadležnim organima i kazni počinioce, a Pušina se složio s uklanjanjem tijela i propustio da učini sve da počinioci budu kažnjeni.

Prema optužnici, u krizni štab VRS-a je javljeno da su zarobljenici nakon ispitivanja pušteni na slobodu.
Djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih su pronađeni, a za ostalima se još uvijek traga.

U uvodnoj riječi Ilić je kazala da su planirali saslušanje 83 svjedoka, ali da su u međuvremenu od nekih već odustali.

“Dokazat ćemo da nijedna službena zabilješka nije sačinjena o događaju iz optužnice, a da su optuženi imali znanje o svemu, te da su trećeoptuženi i četvrtooptuženi bili direktni počinioci”, navela je Ilić.

Odbrana Vikića je napomenula da su prethodne prigovore o pogrešnoj primjeni Krivičnog zakona BiH i zakonitosti 115 dokaza Tužilaštva BiH već iznijeli.

Fahrija Karkin, branilac Vikića, zatražio je da Tužilaštvo BiH dostavi Odbranama naredbe o sprovođenju istrage koje je sačinio međunarodni tužilac Philip Alcock, “koji je poznat po nezakonitom radu”. Ilić se usprotivila dostavljanju komunikacije iz istrage sa nadležnim organima, navodeći da tu ima govora i o zaštićenim svjedocima, te da se još uvijek vodi istraga protiv dvaju lica u ovom predmetu. Sud je naložio da se Odbrani omogući uvid u kompletan spis.

Odbrana drugooptuženog je navela da dokazi Tužilaštva iz optužnice dokazuju da Pušina nije kriv. Branilac Nikica Gržić je za sada najavio vještačenje o ovlastima pomoćnika ministra u relevantnom periodu.

Uzunovićeva Odbrana je istakla da je također prigovorila na optužnicu, dok je Odbrana Čovčića napomenula da će osporavati čin ubistva.

Optuženi Čovčić je zatražio da mu Sud umjesto advokata Šefika Cvike za branioca postavi Mirzu Kovača, što je Vijeće i odobrilo.

Na statusnoj konferenciji koja je prethodila početku postupka rečeno je da je optuženi Čovčić mijenjao identitet, te da se ranije zvao Senaid Čavčić, kome se sudilo za rušenje Starog mosta u Mostaru.

Prvi svjedoci Tužilaštva bit će saslušani 13. aprila.