Nanić i ostali: Udarac sa dva dlana

Redžo Koštić je ispričao da je 16. novembra 1994. godine kao pripadnik Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB) bio na lokalitetu Trešnjeva glava (općina Velika Kladuša). Kada je počeo napad Armije BiH (ABiH) svjedok je, kako je kazao, pobjegao kući.

Prema njegovim riječima, pet i po mjeseci se skrivao u kući i u aprilu 1995. predao se 506. brigadi ABiH u Vrnograču (Velika Kladuša). U komandi je zadržan oko sat vremena na ispitivanju i, kako je ustvrdio, donesena je odluka da mora ići u Bužim.

Svjedok je pojasnio da je prvu noć iz ćelije u Bužimu odveden u kancelariju Zijada Nanića, gdje je zatekao izvjesnog Hamida Šahinovića i Vahida Bajraktarevića.

“Vahid je već uzrujan. Vidim priprema se tuča. Ja sam priznao da nisam bio u zatvoru. Spuštaju me niz stepenice. Govorim Vahidu: ‘Nemojte me tući, nisam nikome zlo nanio.’ Ispred zatvora prilazi mi Vahid, udara me sa dva dlana u donju vilicu. To je bio njegov udarac. Počinje tuča – cipelama, letvama. Isaković je bio tu, ne sjećam mu se imena. (…) Medica Alešević, upravnik zatvora, dolazi kasnije, polijeva me vodom da dođem sebi”, prisjetio se Koštić.

Nakon tuče, svjedok je, kako je naveo, bio u lošem stanju i mokrio krv.

Tokom boravka u Bužimu, Koštić je kazao da je odvođen na obavljanje radova, a da su neki zatvorenici morali da jašu konja koji je bio nacrtan na zidu.

On je, uz pomoć prijatelja Šerifa Brkića zvanog Štakor, uspio izići iz zatvora.

“Vode me u kancelariju kod Nanića. Tako vidim Ziju Nanića i Štakora. Nanić me zeza da sam se dobro pokazao… Napisao je par rečenica, potpisao, stavio pečat i rekao da se s tom potvrdom mogu kretati. Sa Štakorom sam pješke otišao u Vrnograč, u komandu 506. brigade ABiH”, ispričao je svjedok.

Zijadu Naniću, Esadu Kudeliću, Vahidu Bajraktareviću, Senadu Salkiću, Hasanu Mustafiću, Nedžadu Bapiću te Samiru i Huseinu Isakoviću na teret je stavljeno da su od novembra 1994. do augusta 1995. godine nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima i civilima koji su bili zatočeni u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu.

U optužnici se navodi da je Nanić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH (ABiH), Kudelić komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.

Šerif Brkić je ispričao da je svog prijatelja Redžu Koštića vidio 1995. godine, kada je otišao kod Nanića u Bužimu. Tada je sa Nanićem, kako je kazao, razgovarao o Koštiću i rekao mu da je došao po njega.

“Zijo rekao da može ali moram potpisati da garantujem za njega. Nakog toga Zijo je poslao nekog po Redžu. Ja mislim da je imao malo ozljeda. Onda smo išli u Vrnograč pješke. Potpisao sam garanciju za njega”, izjavio je svjedok i dodao da mu je Koštić pričao da ga je tukao “neki Vahid”.

Suđenje se nastavlja 6. marta.