Ratko Marković, koji je putem videolinka svjedočio iz Beograda, kazao je da ga je 8. ili 9. jula 1995. pozvao dispečer autobuske stanice u Milićima i rekao mu da ide u Potočare.
Tamo je vidio dosta ljudi, a red je pravila policija i vojska. Kako je rekao, u autobusu je bilo najviše žena i djece te nešto starijih muškaraca. Vozio ih je za Kladanj.
“Vojska je imala maskirnu uniformu, a policija je imala opasače, plava policijska uniforma. U autobus je moglo stati preko 150 ljudi. Nije niko predvodio kolonu, samo punktovi na svaka četiri ili pet kilometara”, ispričao je Marković.
On je naveo da je u mjestu Sandići čuo pucnjavu i da su bili zaustavljeni dok se ne smiri.
Svjedok je kazao da je, kada su stigli u mjesto Luke, bilo nekoliko vojnika i policajaca. Narod je upućen prema Kladnju, a on je vraćen po narednu grupu civila.
Marković je ispričao da mu je narednog dana javljeno da ide u Kasabu kako bi vozio ljude koji su predali naoružanje na razmjenu.
“Ljudi koje trebam voziti su bili na igralištu u Kasabi. To je bio pun stadion ljudi. Dosta njih sam poznavao. Bilo je tu vojske i holandski bataljon, neki oficiri iz Sarajeva. Dva vojnika su postavili u autobus. Imali su neki spisak. Bilo je puno ljudi. Krenuli smo prema Bratuncu”, prisjetio se on.
Marković je naveo da su u Bratuncu stigli na igralište blizu škole, te da ih je policija usmjeravala. Poslije je, kako je izjavio, postavljena straža koja će civile čuvati, a njemu je rečeno da se vrati ujutro.
“Oko sedam ili osam sati sam zaključao autobus. Civili su ostali u autobusu. Svi ljudi su ostali u autobusu. (…) Tu noć, oko deset sati čula se pucnjava. Kasnije sam čuo da je u toj školi neko napadnut. Tokom noći nisam obilazio autobus, jer su bili stražari. Vojska je to kontrolisala”, kazao je svjedok.
Dan kasnije mu je rečeno da ljudi idu na razmjenu prema Bijeljini. On je objasnio da su krenuli prema Zvorniku i da su ga vojnici skrenuli prema zvorničkom selu Pilici, gdje je zaustavljen ispred zadružnog doma. Tu je vidio nekoliko kamiona i autobusa, te patrolu s policajcima.
Naređeno mu je izvede ljude, koji su uvedeni u dom, a njemu je rečeno da se vrati nazad.
Marković je svjedočio na suđenju Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću, koji su optuženi za genocid počinjen u Srebrenici.
Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, kako je navedeno, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.
Svjedok Marković je kazao da poznaje optuženog Radomira Pantića, kojeg tih dana nije vidio.
Suđenje se nastavlja 14. februara.
