Bogdanović: Zarobljenici u Skelanima
Radosav Marjanović, koji je u okviru radne obaveze radio u šumskoj upravi u Skelanima, kazao je da je u avgustu 1995. godine prilikom utovara drva u krugu fabrike vidio trojicu zarobljenika, među kojima je bio i Husein Čivić iz sela Sase (opština Bratunac), koga je poznavao od prije rata.
“Husein mi je objasnio da su sva trojica smještena u podrumskim prostorijama zgrade policije u Skelanima i da ih niko ne maltretira”, izjavio je Marjanović.
On je dodao da je jednom otišao do zgrade policije u Skelanima kako bi vidio Huseina i odnio mu cigare.
“Zamolio sam vojnog policajca koji ih je čuvao da me pusti unutra. Ni tada mi niko od njih trojice nije rekao da im je bilo ko prijetio, niti su se žalili na bilo šta”, kazao je svjedok.
On je posvjedočio da je Huseina i još dvojicu zarobljenika posljednji put vidio u kombiju kada je krenuo na radnu obavezu u šumu da siječe drva.
“Osim njih trojice, u kombiju smo bili mi radnici, vozač i jedan vojni policajac. Koliko se sjećam, Husein mi je tada rekao da idu u Vlasenicu na razmjenu. Mi koji smo išli na sječu šume izašli smo u mjestu Rječica, a oni su nastavili dalje. To je bilo posljednji put da sam ih vidio. Nakon rata saznao sam da Husein više nije živ, ali ne znam šta se sa njim dogodilo”, kazao je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja Marjanović je rekao da zgrada u kojoj je bio smješten samostalni bataljon u Skelanima nije imala prostorije za zarobljenike, te da se u tu namjenu koristio podrum policijske stanice u Skelanima, u kojoj su uglavnom bili zatvoreni dezerteri srpske vojske.
Svjedok je kazao da je komandir policijske stanice bio Milan Bogdanović, kojeg je prepoznao u sudnici.
Tužilaštvo BiH tereti Bogdanovića da je učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice, ubistvima, prisilnim premještanjima te zatvaranju i nestanku civila. Kako je navedeno u optužnici, Bogdanović je, kao komandir Šeste čete Posebne jedinice policije (PJP) Zvornik, komandovao i nadzirao aktivnosti pripadnika čete koji su učestvovali u zarobljavanju Bošnjaka.
Na današnjem ročištu iskaz je dao i Slobodan Tolić, koji je, kao pripadnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Bijeljina, od 13. jula 1995. godine obezbjeđivao putnu komunikaciju Konjević Polje – Milići.
On je ispričao da je čuo da su u autobusima koji su tuda prolazili bili zarobljenici, koje lično nije vidio.
“Ja ih nisam vidio, ali su mi kolege rekle da jesu. Ja sam vidio da su tih dana na putu prolazili bageri, međutim nisam vidio da je u njima bilo leševa.
To su mi takođe potvrdile kolege”, kazao je Tolić.
Dodao je da je do 20. jula 1995. godine, do kada je ostao na tom zadatku, u Bratuncu vidio zarobljenike smještene u jednom magacinu koje su čuvali pripadnici vojske.
“Vojska je njih vodila i privela. Za sedam dana, koliko sam tamo bio, čuo sam da su neki od njih odvedeni na razmjenu, a neki ubijeni”, rekao je Tolić.
Sljedeće ročište zakazano je za 24. januar, kada se očekuje novi svjedok Tužilaštva BiH.
