Tužilac Dževad Muratbegović je u završnoj riječi istakao da je tužilaštvo na osnovu iskaza svjedoka i materijalnih dokaza van svake razumne sumnje dokazalo odvijanje širokog i sistematičnog napada nad nesrpskim stanovništvom na području Sokoca od maja 1992. do marta 1993. godine.
“Svjedoci su tokom davanja iskaza najbolje dali sliku i pregled događanja u selima na području Sokoca. Svjedočili su o napadu srpskih snaga, njihovog bijega u šumu, ali i zarobljavanja u Osnovnoj školi ‘Petar Kočić’ u selu Čavarine kod Sokoca”, kazao je Muratbegović.
Prema njegovim riječima, svi zatočenici su bili civili, bez uniforme, zatvoreni isključivo zbog svoje etičke i vjerske pripadnosti.
“Među zatočenicima su bile osobe koje su bili invalidi, psihički bolesnici, dvije žene, ali i jedan dvanaestogodišnji dječak. Iako je Odbrana ulaganjem materijalnih dokaza pokušala osporiti da su sve ovo bili civili, već ratni zarobljenici, smatramo da u tome nije uspjela, jer niko od zatočenih danas nema boračka primanja”, objasnio je Muratbegović.
Govoreći o uslovima u zatočeničkom objektu, Muratbegović je istakao da su zatočenici potvrdili da su u Čavarinama boravili u teškim uslovima, bez higijenskih uslova i bez medicinske ili bilo koje druge pomoći.
“Jedan od svjedoka je napomenuo da je za šest mjeseci jednom oprao ruke i da je u prostorijama gdje su zatvoreni ‘vladao smrad'”, kazao je Muratbergović.
Tužilaštvo BiH izmijenjenom optužnicom tereti Pržulja da je bio komandir straže i upravnik zatočeničkog objekta u Osnovnoj školi “Petar Kočić”.
Ranije ga je optužnica teretila kao komandira straže i de facto komandira tog objekta u selu Čavarine. On je optužen za učešće u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.
Govoreći o ulozi optuženog u zatočeničkom objektu u Čavarinama, tužilac je istakao da je bez sumnje utvrđeno da je optuženi bio komandir straže, ali i upravnik objekta, jer je raspoređivao stražare, učestvovao u razgovorima o razmjeni zatočenika, te bio u pratnji onih koji su odvedeni u Batkoviće kod Bijeljine.
“Svjedoci su ti koji su rekli da je Pržulj bio glavni u Čavarinama. Kako smo čuli više puta tokom svjedočenja, on je bio upravnik objekta, odnosno glavni akter za sve. Kao takav, imao je mogućnosti da promijeni uslove života zatočenika u Čavarinama, ali nije poduzeo apsolutno ništa”, objasnio je Muratbegović.
On je napomenuo da su mnogi zatočenici potvrdili da su bili premlaćivani u Čavarinama.
“Umjesto sprječavanja, optuženi je dopustio vojnicima da ulaze u objekat i premlaćuju zatočenike”, kazao je Muratbegović.
Dodao je i da je Tužilaštvo BiH van svake razumne sumnje utvrdilo da je Pržulj jedne prilike pročitao imena šest zatočenika kojima je rečeno da napuste objekat jer idu na razmjenu.
“Od tog trenutka, pa do danas, ne zna se šta je bilo sa ovih šestoro ljudi, odnosno njihovi posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni. Optuženi je pročitao imena tih osoba, predao ih Vojnoj policiji i nije se protivio njihovom odvođenju”, istakao je Muratbegović.
Iznošenje završnih riječi Odbrane zakazano je za 13. decembar.
