Obezglavljeno tijelo majke
Vinko Elez izgubio je majku Cvijetu u zbjegu u blizini Rogoja. Majka i otac Boško izbjegli su iz svog stana u Trnovu nakon napada snaga Armije BiH (ABiH) na ovaj grad. On je saznao da je majka Cvijeta, koja je teško hodala, u jednom je trenutku zaostala za grupom. Kako je rekao, otac se uspio dokopati šumarka, no majka nije uspjela. Pogođena, ostala je ležati u blizini vrela između Visa i Rogoja.
“Našli smo njene ostatke godinu dana nakon pogibije. Tijelo je bilo bez glave. Obdukcijom su potvrđeni tragovi nasilja, slomljene su joj obje potkoljenice. Sahranjena je nakon toga u Trebečaju”, kazao je Elez.
U zbjegu kod Visa oca je izgubila i svjedokinja Nada Golijanin. Ona je rekla da joj se majka uspjela spasiti, no otac je zaostao i stradao je u pucnjavi. Obdukcijom je utvrđeno da je poginuo od metka koji ga je pogodio u plećku.
U blizini istog mjesta, u pucnjavi je poginuo i otac Mire Knežević. Ona je kazala da joj je majka zarobljena i sa ostalima prebačena u selo Dejčići.
“Tu su joj dali pismo za srpsku komandu u Kalinoviku i poslali je. Neki vojnik joj je pokazao put i ona se uspjela tako pješke dokopati Kalinovika”, izjavila je Knežević.
Svjedokinja Tužiteljstva Mirsada Godinjak ispričala je kako je pronašla obješenu susjedu Savetu Vitković. Saveta je, kazala je svjedokinja, bila jedina od njenih susjeda Srba koja nije željela napustiti svoj dom. Svjedokinja je navela da su se, nakon granatiranja sela Godinja, Bošnjaci vratili kućama i obilazili su Savetu, pazeći da joj nešto ne nedostaje.
“Ja sam jednog jutra pošla kopati krompir i svratila sam do nje kao i uvijek. Počela je plakati, pitati hoće li ikada više vidjeti svoju kćerku Jelu. Imala je traku u ruci. Ta traka je čvrsta, donosili smo je sa mašina u tvornici u kojoj smo radili. Rekla je da trakom mora popraviti ogradu za stoku i pitala me da joj kasnije pomognem. Nakon što sam se vratila sa njive, ušla sam u kuću i našla je obješenu u sobi. Objesila se tom trakom. Niko nije ulazio u kuću, da jeste, ja bih to vidjela sa njive u blizini”, ispričala je Godinjak.
Sa trojicom susjeda su pokopali Savetu u dvorištu kuće. Traku su ostavili oko vrata jer su, kazala je, htjeli da se zna kako je umrla. Ona je kazala da optuženog Edhema Godinjaka nije viđala u selu. Čula je, kako je navela, da je nakon što se oporavio od ranjavanja, otišao u Split da izmjesti bolesnu ženu i djecu.
Uz Godinjaka, za zločin nad zarobljenicima i civilima počinjen na području Trnova optuženi su Medaris Šarić i Mirko Bunoza. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.
Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica HOS-a.
Svjedok Tužiteljstva Goran Golijanin govorio je o zasjedi u kojoj je izgubio oca, majku i tetka. U zasjedu su upali nakon što su iz Trnova preko Rogoja krenuli ka Kalinoviku da prevezu majku ranjenu tog dana. Kazao je da je bio svjestan opasnosti, da je ABiH osvajala položaje, ali da su ipak krenuli ka bolnici. Stajao je na kamionu i, kako je kazao, vikao da voze ranjenika. Imao je lovačku pušku.
“Na nas su zapucali sa obje strane. Tetak je vozio i nakon što je pogođen, kamion se survao u provaliju. Majka i on su odmah bili mrtvi. Ja sam bio prikliješten pod kamionom. Otac je pokušao da se izvuče, vikao je i krenuo uzbrdo. Čuo sam rafal i nakon toga ga više nisam čuo”, rekao je svjedok, koji se spasio nakon dva dana, kada su na njega naišli pripadnici Vojske Republike Srpske.
Optuženi Mirko Bunoza kazao je kako Golijanina poznaje otprije te da svjedok laže o svemu što priča, na što je upozoren od Sudskog vijeća.
Nastavak suđenja zakazan je za 5. april.
