Predaja boraca u Zalazju

Svjedok Milomir Lazarević rekao je da je tada “čuo glas Nasera” i kako ga je imenom oslovio jedan vojnik “Teritorijalne odbrane BiH“, odnosno “muslimanske vojske”.

Lazarević je kazao kako su 12. jula 1992. vođene žestoke borbe između srpskih i muslimanskih snaga na području Zalazja. Prema njegovim riječima, napad je počeo ujutru, a poslijepodne, sa još pet srpskih boraca, povukao se u potkrovlje jedne kuće jer im je nestalo municije.

“Oko 17.15 počeli su da se predaju iz susjedne kuće, njih šest do sedam. Mi nismo ni znali da su oni tamo. Nismo ništa vidjeli… Čujemo kad je jedan vojnik rekao: ‘Gospodine Nasere, evo Slobodana Ilića’”, kazao je Lazarević.

On je dodao da su nabrojana imena i drugih srpskih boraca koji su se predali.

“Ovaj jedan je htio da tuče Milisava Ilića. Čujemo Nasera kad govori: ‘Nemoj ga tući. Mi nismo četnici, nismo ni ustaše. Njima će suditi vojni sud’”, naveo je svjedok.

Lazarević je rekao da do tada nije bio čuo za Nasera. Na pitanja kako je znao da to govori Naser, svjedok je kazao da je čuo da su ga oslovili imenom i da je jedan kolega rekao: “To je sigurno Naser.”

Svjedok je naveo da je poslije čuo da su došli kamioni i da Naser postrojava, te da govori da idu u Srebrenicu.

O borcima koji su se predali iz susjedne kuće, kako je kazao, više ništa nije saznao.

Naseru Oriću, bivšem komandantu jedinice Armije BiH (ABiH) u Srebrenici, sudi se sa Sabahudinom Muhićem, pripadnikom tih snaga, za ubistva tri srpska zarobljenika u selima Zalazje, Lolići i Kunjerac, na području Srebrenice i Bratunca.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok Lazarević je potvrdio da su srpske snage 12. jula bile na više položaja na području sela Zalazje i da su imale i teško naoružanje.

On je potvrdio da je muslimanska vojska napadala iz više pravaca, ali da niko nije ušao u selo prije 17 sati.

Takođe je naveo da prilikom predaje nije čuo jauke ni vrisku.

Orićeva Odbrana je uložila niz dokumenata kojima nastoji da ospori kredibilitet i iskaz zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH O-1, koji je rekao da je vidio kako optuženi učestvuju u ubijanju tri zarobljenika.

Braniteljica Lejla Čović uložila je izvode iz krivične i prekršajne evidencije i tekućih istraga protiv O-1, dokumente iz vojne evidencije kojima želi pobiti navode svjedoka o tome kojoj jedinici je pripadao u ratu i ko mu je bio komandant. Uložena je i dokumentacija o ranjavanju Orića 12. jula 1992. godine.

Tužilac Miroslav Janjić je prigovorio na veći broj dokaza, a posebno na set dokumenata boračke revizije koji pokazuju da O-1 nije bio u ABiH. Janjić je napomenuo da je ta revizija urađena šest mjeseci nakon podizanja optužnice, na šta je Čović odgovorila da ulažu i dokumentaciju iz ranijeg perioda.

Suđenje se nastavlja 5. aprila.