Razgovor sa Milanom Lukićem

Đorđe Vujović je ispričao da je od prijatelja saznao za otmicu putnika iz voza na stanici Štrpci 27. februara 1993., među kojima je bio i njegov maloljetni sestrić – Senad Đečević. On je kazao da se odmah po primanju ove informacije uputio u Višegrad, gdje je ugovorio susret sa Milanom Lukićem, za kojeg je čuo da ima veze s otmicom.

“Razgovarao sam sa Milanom Lukićem, štab im je bio u nekadašnjem kafiću pokraj mosta. (…) On je negirao da ima neke veze s tim, rekavši da je to bio ‘Garavi sokak’”, naveo je Vujović.

On je kazao da se tokom boravka u tom štabu spominjao i neki Oliver, koji je kružio kamionom.

Na pitanje Odbrane Olivera Krsmanovića, svjedok je odgovorio da u ranijim izjavama nije spominjao “nekog Olivera” jer ga niko nije ni pitao.

Vujović je rekao da tada, a ni kasnije, nije ništa saznao o sestriću za kojim još uvijek traga.

Milan Lukić je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina počinjenih na području Višegrada.

Za otmicu 20 civila iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine, koji su ubijeni na području Višegrada, Tužilaštvo BiH tereti Luku Dragičevića, Bobana Inđića, Obrada i Novaka Polugu, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Petka Inđića, Radojicu Ristića, Vuka Ratkovića i Miću Jovičića.

Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Boban Inđić komandir Interventne čete ove brigade, dok su ostali optuženi bili pripadnici Interventne čete ili Prve čete Prvog bataljona Druge podrinjske lake pješadijske brigade.

Svjedok Sahret Babačić je također naveo da nikada nije pronašao brata Ismeta, za kojeg mu je komšija rekao da je također izveden sa voza. Ifeta Topuzović je kazala da je i njen suprug Džafer izveden iz voza u ferbuaru 1993. godine, te da ni on nije nikada pronađen.

Almir Zeković je na ovom ročištu rekao da traga za ocem Fevzijom, koji je izveden sa voza u Štrpcima dok se vraćao sa poslovnog sastanka iz Beograda. On je kazao da policija, te nekadašnje vlasti u Beogradu nisu dali nikakve informacije o sudbini njegovog oca i drugih putnika.

Izudin Hanić, peti svjedok na ovom ročištu, naveo je da nikada nije pronašao brata Muhedina.

Iskaz je dala i Hadija Mujević, koja je bila u vozu 27. februara 1993. Ona je rekla da su vojnici ušli na stanici Štrpci, te legitimisali putnike – muškarce.

“Vidjela sam ljude koje odvode i penju na zadnji kamion. Vidjela sam čovjeka u poštanskom, moguće željezničkom odjelu, koji posrće i vojnike koji ga udaraju kundacima i vode na kamion”, ispričala je svjedokinja.

Od drugih putnika je saznala da se iz voza izvode putnici bošnjačke nacionalnosti.

“Jedni govore: ‘Pustite ljude’, a drugi: ‘Vodite balije’”, dodala je Mujević.

Suđenje se nastavlja 11. marta.