This post is also available in:
Miroslav Popović, koji je bio u rezervnom sastavu civilne policije u Ripaču, kazao je da u tom dijelu nije bilo sukoba i da su se ljudi sami iselili. Naveo je da je Drugi krajiški korpus razoružavao stanovništvo u Orašcu, Čukovima i Kulen-Vakufu radi bezbjednosti.
“Ne znam na koji način je oružje oduzeto. U Ripaču je bilo zarobljenika, vojska ih dovodila. Kada sam došao, oni su bili tu. Čuvala ih je civilna policija i ja sam ih neko vrijeme čuvao”, rekao je svjedok i dodao da je Vojna policija obilazila zarobljene civile, ali da nije vidio da je neko odvođen.
On je kazao da optuženog Stanarevića nije viđao, te da u njegovoj smjeni nije dolazio. Čuo je da je pola zarobljenika razmijenjeno, ali da ne zna detalje.
Popović je svjedočio u korist Odbrane Željka Stanarevića, kojem se sudi da je, kao vojni policajac 15. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu bošnjačkih civila. Na teret mu je stavljeno da je u junu i julu 1992. učestvovao u ubistvu 11 zatočenika iz objekta u Ripaču.
Svjedok Milan Blanuša je izjavio da se muslimanski dio stanovništva aktivirao po selima oko Bihaća. Imali su Teritorijalnu odbranu (TO), policiju koja je bila naoružana automatskim puškama i lovačkim oružjem.
On je dodao da ne zna kada je došlo do predaje naoružanja i da nije bilo napada na Orašac. Kazao je da su muslimani nakon predaje oružja otišli prema Štrbačkom buku, preko Une.
“Optuženog sam poznao od prije rata. U ratu sam ga viđao u Ripaču, mislim da je bio u nekoj policiji. S njim radim i danas. Nikad ga nisam vidio da koristi alkohol i opijate”, rekao je on.
Svjedok Rade Blanuša je kazao da je bio u rezervnom sastavu civilne policije. Optuženog Stanarevića je upoznao polovinom jula 1992. godine.
“Stanarevića sam upoznao na punktu, jer je Vojna policija zajedno s nama držala punkt na Užljebićima (općina Bihać). Njegovi roditelji su bili u Lipi. Znam da je govorio da će ići njima, a je li išao, ne znam”, rekao je on.
Suđenje će se nastaviti 21. decembra.
