Odveo im brata iz kuće

Elvir i Enver Bilalić su posvjedočili da je Čobić kazao da njihovog brata Faruka vodi na informativni razgovor, ali da se on nije nikada vratio kući.

Elvir Bilalić je naveo da se Čobić prije rata družio sa Farukom. On je ispričao da ga je 11. septembra 1992. godine u blizini bijeljinske stanice policije presreo policijski kombi, iz kojeg je izašao Čobić i tražio da ih odvede do kuće, kako bi Faruka priveo na razgovor.

“Kada je vidjela policiju, majka se jako uplašila, ali sam joj rekao da je sve u redu, da je tu Dragan Čobić Čombe. I on je prišao majci i smirio je objašnjavajući da Faruka vode samo na informativni razgovor, nakon čega će ga vratiti kući”, prisjetio se svjedok.

Bilalić je dodao da se njegov brat nije vratio, pa su on i majka sutradan krenuli da ga traže, ali da nisu dobili nikakve informacije, zbog čega su posumnjali da mu se “desilo ono najgore”. Iz straha da mu se ne desi isto, svjedok je kazao da je odustao od dalje potrage.

Okružno tužilaštvo tereti Dragana Čobića da je, kao pripadnik Interventnog voda Stanice milicije Bijeljina, sa još četiri nepoznate osobe, 11. septembra 1992. godine priveo Faruka Bilalića i Mustafu Salkovića, nakon čega su ih odvezli u nepoznatom pravcu i ubili.

Svjedok Enver Bilalić, koji je takođe prisustvovao privođenju brata, istakao je da je Čobić smirivao njihovu majku riječima da će ga nakon informativnog razgovora vratiti kući.

“On je prišao mojoj majci i rekao: ‘Gospođo, ne sekirajte se. Vodimo ga samo na informativni razgovor. Čim završimo, vratiću ga kući’”, prisjetio se Enver Bilalić.

Odbrana je pitala svjedoke da li je njihova porodica nakon nekoliko dana saznala da je Faruk doveden u stanicu policije i nakon razgovora pušten da ide kući, te da li je moguće da je njihovog brata ubio neko od ostalih policajaca koji su bili pred kućom tog dana.

Oba svjedoka su odgovorila da jesu dobili tu informaciju i da ne znaju da li je optuženi lično ubio njihovog brata, ali su istakli da je optuženi učestvovao u privođenju i na neki način garantovao njegov povratak kući, zbog čega ga smatraju jednako krivim.

Svjedokinja Mirsada Pašalić-Mohns kazala je da su se nakon nestanka Mustafe Salkovića njegovi roditelji obratili njoj za pomoć.

Ona je ispričala da je otišla do bijeljinske kasarne i razgovarala sa dežurnim oficirom Srećkom Manojlovićem, koji joj je nakon nekoliko telefonskih razgovora rekao da je Salković poslije informativnog razgovora u stanici policije pušten kući, te da ne zna šta se s njim dalje desilo.

Tužilaštvo je kao svjedoka pozvalo Branka Marjanovića, koji je kao pripadnik interventne jedinice bio 11. septembra 1992. godine u smjeni.

On je naveo da tog dana nije bio u istom timu sa optuženim i da se ne sjeća ničega u vezi sa događajima koji su navedeni u optužnici.

Nastavak suđenja je zakazan za 26. novembar.