Stavljanje u izolaciju zbog naoružanja
This post is also available in: English
Remzija Šiljak je rekao da je 1992. godine od srpskog stanovništva u općini Hadžići pretresima oduzeta velika količina naoružanja.
“Ko god je imao naoružanje a nije ga dobrovoljno predao, već je to oduzeto pretresom, mislim da je bio opravdan razlog za izolaciju radi bezbjednosnih razloga. Pa oni su svi mogli prijeći i boriti se protiv legalnih organa vlasti”, kazao je Šiljak.
On je na zahtjev Odbrane prvooptuženog Mustafe Đelilovića istraživao širi kontekst dešavanja u BiH, a posebno Krizni štab, Ratno predsjedništvo, Štab Teritorijalne odbrane (TO) i Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Hadžići.
Sa svjedočenjem je počeo 10. septembra, kada je rekao da je, nakon proglasa Predsjedništva BiH da se sve naoružanje stavi u funkciju odbrane, Krizni štab Hadžići samo realizovao tu odluku, nakon čega je na tom području oduzeto oko “800 cijevi”.
Ðelilović je, zajedno s Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom, optužen za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju te odvođenje zatočenika na prinudni rad na području općine Hadžići.
Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine, Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine Hadžići, dok su ostali bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici ili stražari u logorima.
Na pitanje Optužbe ko je bio nadležan za pritvore na području općine Hadžići, svjedok nije mogao precizno odgovoriti, kazavši da su u “različitim periodima bile policija i vojska”.
Suđenje se nastavlja 1. oktobra.
