Dokazi o radu u Švicarskoj za vrijeme zločina
This post is also available in: English
Pavo Glavaš je kazao da je od 1986. ili 1987. godine radio u Švicarskoj kao sezonski radnik. On je rekao da je 1. aprila 1992. počeo raditi u autoprevozničkoj firmi i da je tu ostao sve do decembra.
“Sve je mirisalo na rat kada sam odlazio. Morao sam izvaditi uvjerenje da nisam vojno angažovan da bih napustio BiH”, ispričao je Glavaš, pojasnivši da je to uvjerenje dobio od predsjednika Kriznog štaba Posavske Mahale (općina Odžak) Luke Jurića.
Glavaš je kazao da je Posavsku Mahalu napustio sa Božom Jurićem, a da je u kući iza sebe ostavio svog brata Iliju. Na pitanje Tužilaštva, on je odgovorio da se već tada nije moglo prolaziti kroz srpska sela, kao što ni Srbi nisu mogli prolaziti kroz hrvatska.
“Životom garantujem da u maju, junu, te narednim mjesecima, nisam boravio na području BiH”, izjavio je Pavo Glavaš, dodavši da je to kazao i u Tužilaštvu kada je priveden i kada mu je rečeno da se sumnjiči za dva silovanja počinjena u maju i junu 1992. godine.
Glavaš je dodao da se u Posavsku Mahalu vratio nakon završetka rata.
“Mislim da sam ja ovdje isključivo jer je neko stavio mene umjesto sebe ovdje”, kazao je Glavaš.
Odbrana je kao materijalni dokaz uložila pasoš Pave Glavaša u kome je evidentirana njegova radna viza od 1. aprila 1992. do 12. decembra 1992. godine, kao i pečati s granica prilikom ulaska i izlaska iz Švicarske.
Glavaš je pojasnio da nije mogao napuštati zemlju za vrijeme radne vize, kao i da nije koristio godišnji, već mu je isplaćena naknada.
Također je uložena i šihterica radnih sati, kao i njegova platna lista od juna, te polisa osiguranja za sezonske radnike iz tog perioda. Odbrana je predložila da se putem videolinka sasluša njegov bivši poslodavac, ali je Vijeće to odbilo.
Tužilac Miroslav Janjić je rekao da će Tužilaštvo kao svog svjedoka pozvati poslodavca Pave Glavaša, kako bi i provjerili autentičnost dokumenata.
Pavi Glavašu se sudi zajedno sa Ilijom Glavašem, Marijanom Brnjićem i Martinom Barukčićem, bivšim pripadnicima 102. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Odžaku. Prema optužnici, oni su u ljeto 1992. godine s različitih lokacija dovodili žrtve u kuće i druge objekte, gdje su ih silovali, tukli, zlostavljali, prijetili im i ponižavali ih.
Na ovom ročištu iskaz je dao i Pero Ilić, kao svjedok prvooptuženog Brnjića, koji je kazao da je od početka sukoba u BiH bio angažovan u Teritorijalnoj odbrani (TO) Posavske Mahale.
“Mi smo držali linije između Posavske Mahale i Novog Grada. Komandir je bio Jozo Pudić. To je bio Prvi vod, kodnog imena ‘Karolina’. Sa mnom je bio i Marijan Brnjić”, naveo je Ilić.
On je rekao da nakon “oslobođenja” Novog Grada, odnosno od 8. maja 1992., nije više viđao optuženog Brnjića jer je on otišao u Njemačku kod porodice.
Suđenje se nastavlja 22. septembra, kada će odbrane Barukčića i Ilije Glavaša okončati svoj dokazni postupak, a Tužilaštvo početi sa izvođenjem dodatnih dokaza.