Nemila dešavanja

Elvedin Ćudić, nekadašnji komandir voda Vojne policije, od maja 1992. godine, rekao je da mu je direktni pretpostavljeni bio Fadil Vikalo, komandant štaba Teritorijalne odbrane (TO) Srebrenik, ali i da je naredbe dobivao od Ekrema Ibračevića, pomoćnika načelnika za vojnu bezbjednost.

“U organu vojne bezbjednosti su bili Ekrem Ibračević i pokojni Mijo Gudeljević. Čović Mustafa je bio stalno prisutan s Ekremom tokom ispitivanja. Bio mu je desna ruka”, kazao je svjedok.

Ćudić je pojasnio da su u njegovom vodu postojala dva odjeljenja, saobraćajni i interventni pješadijski, dok je s formiranjem pritvorske jedinice početkom jula 1992. godine uspostavljen i odjel za obezbjeđivanje pritvora.

Na području Srebrenika, kako je rekao, postojala su dva objekta za pritvor onih koji su izbjegavali vojnu obavezu i za lica srpske nacionalnosti. Jedan objekat je bio u Rapatnici i svjedok je pretpostavio da ga je odredio optuženi Ibračević. Drugi je bio na stadionu u naselju Luke i, prema svjedoku, za njega je bio nadležan državni organ bezbjednosti, odnosno civilna policija.

Za zločin počinjen nad srpskim civilima u Rapatnici sudi se Ekremu Ibračeviću, nekadašnjem načelniku vojne bezbjednosti Općinskog štaba Teritorijalne odbrane u Srebreniku, te Faruku Smajloviću i Sejdaliji Ćoviću, bivšim pripadnicima Vojne policije.

Vojna policija, kako je izjavio Ćudić, bila je zadužena i za privođenje u pritvor, ali o sudbini zatvorenika odlučivao je organ vojne bezbjednosti koji ih je ispitivao.

“Faruk Smajlović je bio komandir u saobraćajnom odjeljenju. On je bio nadređen Ismetu Imširoviću, komandiru straže u Rapatnici. Mislim da je saobraćajno odjeljenje bilo zaduženo za objekte i da su stražari bili iz tog odjeljenja, ali nisam potpuno siguran”, kazao je svjedok, dodavši da je odjeljenje za pritvor imalo šest stražara.

Kao komandir voda, svjedok je, kako je rekao, minimalno jedanput sedmično obilazio pritvor u Rapatnici, kako bi se uvjerio u ispravno funkcionisanje. Jedno jutro, prisjetio se svjedok, Imširović mu je ispričao za “nemila dešavanja” u pritvoru, da je primijetio crvenilo na tijelu Lazara Stanišića.

“On mi je kazao da su lica iz Vojne policije navečer iza 22 sata ulazila u salu. To su bili Faruk Smajlović, Ćović Mustafa, Ćović Sejdalija i još dvije osobe u pratnji Ekrema Ibračevića”, prisjetio se Ćudić, pojasnivši da je Ibračević ostao u prostoriji sa stražom.

Svjedok je potvrdio da mu je Imširović kazao da je čuo jauke iz sale, te da je Ibračević otišao prema toj prostoriji i onda su se svi udaljili iz objekta, kao i da su u sali proveli oko dva sata i da su zatvorenici paljeni lampom.

“Nisu poduzimane nikakve radnje. Ja sam obavijestio Fadila Vikala usmeno. Rekao sam Imširoviću da obavijesti doktora ako ima potrebe, i vjerujem da je to učinio”, izjavio je svjedok i dodao da sa Ekremom Ibračevićem nije razgovarao o ovome.

On je naveo da je ranije pokušao skrenuti pažnju Ibračeviću na neke nepravilnosti, ali ovaj to nije uvažavao. Ćudić je kazao da je ubrzo nakon toga smijenjen sa funkcije, ali da je vidio Lazara Stanišića u zavojima i sa flasterom na licu.

Odgovarajući na pitanje Odbrane Smajlovića, svjedok je rekao da je tačno da se na suđenju Zurahidu Mujčinoviću nije izjasnio ko je Lazar Stanišić, ali da je naknadno osvježio pamćenje u razgovoru s nekim ljudima. Mujčinović je pravosnažno osuđen na osam godina zatvora za ratni zločin počinjen u Srebreniku.

Ćudić je kazao da je lično angažovao Sejdaliju Ćovića u Vojnu policiju i nije imao nikakve veze s pritvorom. Rekao je da je bio specifičan po rukavicama bez prstiju, a da je takve nosio i izvjesni Husein Hodžić zvani Bobi.

Ćudić je kazao da su uslovi u Rapatnici bili loši, ali da su zatvorenici jeli istu hranu kao i vojni policajci.

Suđenje se nastavlja 26. maja.