This post is also available in: English
Svjedočeći na opće okolnosti napada na selo Kozaruša, Asim Bešić je kazao da je situacija na tom prostoru postala napeta od marta 1992. godine. Tada su, kako je naveo svjedok, postavljeni topovi na brdu Patria iznad Kozaruše, tenk u Kozarcu i barikade prema Prijedoru.
“Čuli smo noćne pucnjeve. Pucalo se sa svih strana i od pravca kuća Dragana Končara, Radeta i Mitra Vlasenka”, prisjetio se svjedok.
Prema njegovim riječima, optuženi Končar nije imao pregled na sela iz kuće, ali se moglo pucati s brda iznad njegove kuće.
Svjedok je napomenuo da su mu sva trojica optuženih bili komšije, ali da ih od trenutka napada nije viđao.
Prema optužnici, Mitar Vlasenko, Rade Vlasenko i Drago Končar su 26. maja 1992. učestvovali u pretresu bošnjačkih kuća u Kozarcu kod Prijedora, nakon čega su grupu civila odveli do kuće Mitra Vlasenka, gdje su bili zlostavljani, a potom su muškarci iz grupe odvedeni u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm.
Svu trojicu optuženih se tereti da su 4. juna 1992. godine tokom pretresa u Kozarcu pronašli grupu od osam civila koja se krila u jednoj kući, a zatim ih ubili.
Bešić je ispričao da su početak napada označile sirene i zvuk topova, nakon čega su se mještani sakrili u nekoliko kuća koje su imale podrume.
“Napad je potrajao do jutra. Neko od mještana je provirio iz podruma i rekao: ‘Asime, kuća ti gori.’ Izgubio sam se totalno”, prisjetio se Bešić i napomenuo da je pokušao gasiti vatru, ali da u selu nije bilo vode.
On je, kako je kazao, otišao na brdo Patria, na pregovore, gdje ga je nepoznata osoba udarila kundakom u lice. Od njega su tražili da pozove mještane da se predaju, što je i učinio. Tada su tri muškarca iz sela otišla na Patriju.
Svjedok je rekao da je po podrumima tražio porodicu i da je nije uspio pronaći, te se uputio prema planini Kozari, preko koje je s još nekoliko muškaraca pokušao pobjeći u Hrvatsku. Usput je susretao kolone izjeglica.
“Na jednoj stazi nas zaustaviše Srbi u SMB uniformama. Bili su korektni, ponudili nas rakijom i cigaretama. Iako nisam pušio, tog dana sam zapalio”, kazao je Bešić i dodao da su odatle odvedeni u policijsku stanicu Dubica, gdje su maltretirani i tučeni.
Zajedno sa ostalim zarobljenim muškarcima svjedok je, kako je rekao, prebačen u policiju u Prijedor, a potom u logor Omarska, a nakon dva mjeseca je prebačen na Manjaču, gdje je proveo pet mjeseci.
Na pitanje Odbrane optuženog Končara, svjedok Bešić je kazao da su mu roditelji pričali da im je pomogao da “bezbjedno stignu do logora Trnopolje” i da nije dao vojnicima da ih maltretiraju, na čemu mu je nakon rata zahvalio.
Suđenje se nastavlja 28. januara.
