Zatražene strožije kazne za Banovića i Granića

uženih ili ponovno suđenje.

Kantonalni sud u Mostaru je u novembru 2013. osudio Miju Banovića na godinu i deset mjeseci, a Gojka Graniću na godinu i po za zločine počinjene nad civilima bošnjačke nacionalnosti 1993. u Dretelju.

Tužilac Munib Halilović je kazao kako ostaje kod žalbe Kantonalnog tužilaštva u Mostaru da se presuda preinači i da se Banoviću i Graniću izreknu kazne u dužem vremenskom trajanju.

“Ostajem kod navoda iz naše žalbe, te predlažem da se žalbe Odbrane odbiju kao neosnovane”, rekao je Halilović.

Davor Šimić, branilac Mije Banovića, tražio je da Vrhovni sud Banovića oslobodi optužbe ili da se presuda Kantonalnog suda u Mostaru ukine i da se postupak ponovo vodi pred tim sudom.

“Moj branjenik nije mogao biti u Dretelju prije 15. jula 1993. godine”, kazao je Šimić.

Tomislav Zelić, branilac opuženog Granića, naglasio je da je njegov branjenik bio vodnik odnosno straješina u vojnoj policiji, a ne vojni policajac, kako je to navedeno u prvostepenoj presudi.

“On nije osoba koja je izvršavala, nego koja je izdavala naredbe svojim potčinjenima. On je imao 30 ljudi preko kojih je mogao da čini nasilje da je htio, a ne da on učestvuje u nečemu”, rekao je Zelić.

U presudi Kantonalnog suda u Mostaru se navodi da su Banović i Granić bili vojni policajci Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Banović je prvostepenom presudom proglašen krivim da je tukao više civila kundakom puške, drvenom palicom, lancem, šakama i nogama, nanoseći im tako povrede po svim dijelovima tijela, te ih maltretirao na druge načine, dok je Granić osuđen za udaranje trojice civila.

Sjednici Vrhovnog suda na kojoj su iznesene žalbe nije prisustovao optuženi Banović, a Granić je kazao je da je bio u vojnoj policiji i u Dretelju.

“Tu je bilo pet do šest Gojka. Nigdje se ne spominje kako sam pomagao, stacionar formirao, kako sam bio jedan od najboljih ljudi. Mislim da tužite krivog čovjeka”, kazao je Granić.

Vrhovni sud će odluku donijeti naknadno.