This post is also available in: English
Tužilac Munib Halilović je kazao kako smatra da su tokom postupka dokazane radnje koje se Vlači optužnicom stavljaju na teret. On je naveo da je dokazano postojanje širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske (VRS) prema nesrpskom stanovništvu na području Vogošće. Djela širokog i sistematičnog napada, kako smatra tužilac, bila su dio i djela koje je uradio optuženi Vlačo.
“Riječ je o neselektivnom zatvaranju bošnjačkih civila, koje je razdvojeno od druge nacionalne zajednice, o čemu su svjedočili Esad i Asim Šehić, Enver Durmo i brojni drugi svjedoci”, rekao je Halilović, te dodao da je svjedok “SV-7” naveo da je Vlačo također učestvovao u napadima na nesrpsko stanovništvo.
Brojni svjedoci, kako je kazalo Tužilaštvo, govorili su o zatočenju u logor “Bunker” i “Kod Sonje”, gdje im se optuženi Vlačo predstavio kao upravnik zatvora, a među njima su svjedok “A”, Mirsad Prutina, Željko Beganović i Muhamed Ruhotina. Prema riječima Halilovića, ovo ni Odbrana nije osporavala.
“Svjedoci su potvrdili da je neke od njih lično ispitivao Branko Vlačo, te da su zatvorenici zlostavljani i zatvoreni u nehumanim uslovima, na betonu logora ‘Bunker’”, kazao je Halilović.
On je naveo da su mnogi svjedoci govorili o jedinoj ženi u “Bunkeru” – Hati Balešić, koja je i sama rekla kako je ponižavana vršeći nuždu u bure sa ostalim zatvorenicima.
Tužilaštvo je, između ostalog, kazalo da su zatvorenici izloženi opasnosti i psihičkoj torturi prilikom odvođenja na prinudne radove, među kojima i izmještanje aviobombe, te da su najviše zlostavljani zatvorenici Zahid Baručija i Eset Muračević.
Dokazanim smatra Tužilaštvo i ubacivanje suzavca u logor “Bunker”, kada je zatvorenicima vrata otvorio optuženi Vlačo, kao i odvođenje devetnaestogodišnjeg Nedima Pandžića na radove, sa kojih se nikad nije vratio, te seksualno nasilje nad dva zatvorenika.
U završnoj riječi, Halilović se pozvao na svjedoke koji su, prema njemu, tvrdili da su zlostavljani u logorima “Nakina garaža” i “Planjina kuća”, u koje su dovođeni sa opština Ilijaš, Vogošća, te nekih sarajevskih opština.
Ovi svjedoci su kazali da su redovno vođeni na prinudne radove na prve borbene linije kod Semizovca i na Žuči, a mnogi od njih su tada ranjeni ili poginuli.
O živom štitu su svjedočili Zijad Avdibegović, Hikmet Brkić i Asim Šehić, koji su naveli da su Vlaču vidjeli na Žuči, kada je ranjeno i poginulo oko 30 zatvorenika. Halilović smatra da je Tužilaštvo dokazalo da je Vlačo znao za sudbinu ljudi u živom štitu, te da ih je sam odvezao, tako da se njegova odgovornost uopće ne dovodi u pitanje.
Tužilaštvo smatra da je Vlačo učesnik najtežih zločina, te da nije spriječio zlostavljanje zatvorenika od stražara i različitih vojnika, te stoga traži dugotrajnu kaznu zatvora.
Halilović je rekao da za Vlaču gotovo da nema olakšavajuće okolnosti, osim korektnog ponašanja u sudnici.
Odbrana će završnu riječ iznijeti 19. juna.
