Zarobljenici kojih nije bilo
This post is also available in: English
Mašović, bivši član Državne komisije za razmjenu, kazao je da je u septembru 1992. godine bio na Kobiljači kada su zarobljenici iz “Silosa” trebali biti razmijenjeni. Ta razmjena, kako je rekao, propala je jer druga strana nije dovela zarobljenike koji su dogovoreni ranije.
“Ja idem na Kobiljaču, gdje je druga strana dovela zarobljenike, i pokušavam da uđem u autobuse da provjerim jesu li spiskovi ispoštovani. To mi nije dopušteno, ali vidim da je tu puno žena i djece. Ta razmjena nije uspjela”, ispričao je Mašović.
Naveo je kako ljudi koji su tada traženi da se razmijene za zarobljenike iz “Silosa”, ni do danas nisu nađeni.
“Po mom sudu, razmjene s područja Tarčina bi išle brže da nije bilo 8. septembra 1992., jer tada dobijamo listu imena ljudi za kojima se i danas traga”, kazao je on.
Mašović je svjedočio na suđenju za ratne zločine počinjene u “Silosu”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, za koje su optuženi Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šerif Mešanović i Nermin Kalember.
Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika “Silosa”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u kasarni “Krupa”, Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.
Svjedok je rekao da općinske komisije za razmjenu, prema propisima, nisu smjele vršiti razmjene bez saglasnosti Državne komisije, ali da se to ipak dešavalo. Na pitanje da li je s područja Hadžića bilo takvih razmjena, Mašović je odgovorio da mu je poznato da su se dvije takve razmjene desile.
“Razmjena iz Tarčina teče od početka rata, što na taj polulegalan način, što na legalan”, kazao je on, dodavši da su svi zarobljenici iz “Silosa” oslobođeni realizacijom Dejtonskog mirovnog saporazuma.
Tužiteljica Zorica Đurđević pročitala je iskaz svjedoka Vukašina Varagića, koji je preminuo. U iskazu datom 2007. godine, svjedok je rekao da je polovinom 1992. odveden u “Silos”, gdje je zatekao još ljudi, od kojih su neki bili s povredama.
“Stražar je bio Buba Kalember, koji je tukao mog oca i doprinio mu da umre”, navodi se u iskazu u kojem je Varagić kazao da je njegov otac preminuo nedugo nakon puštanja iz “Silosa”.
Odbrana Kalembera je pročitala iskaz koji je svjedok dao neposredno nakon izlaska iz zatočeništva, a u kojem se ne spominju nikakva mučenja ni premlaćivanja.
Odbrane Đelilovića i Fadila Čovića rekle su kako bi svjedoka, da je moguće, pitale o naoružavanju stanovništva s područja Hadžića, vojnim formacijama s tog područja, te o postupku koji se vodio protiv njega.
Nastavak suđenja zakazan je za 22. maj.