Zločini kao zadaća

Tužiteljica Slavica Terzić je u završnoj riječi – za koju je rekla da je iznosi u ime onih koji su “stradali u vihoru rata” u Bugojnu – kazala da je van svake sumnje dokazana krivica Gasala i Kukavice za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti u logoru “Iskra”.

“Čula sam da Kukavica pita otkud on u optuženičkoj klupi. Odgovor na to je: zato što si bio u tom logoru, što si gledao ljude sa masnicama, što si ih prozivao kada da idu na prinudni rad, uz saglasnost Gasala”, rekla je Terzić.

Ona je dodala da su Gasal i Kukavica “male ribe”, ali da je Dautović – kao nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bugojnu – “velika riba”, koji je učestvovao u planiranju i sprovođenju zločinačkog plana protiv hrvatskog stanovništva.

Prema riječima tužiteljice, Dautovićeva odgovornost proizilazi iz činjenice da je bio član Ratnog predsjedništva, koje je 1993. i 1994. godine “odlučivalo o životu i smrti” u Bugojnu.

“Ključ za shvatanje krivice Dautovića leži u ciljevima udruženog zločinačkog poduhvata, a oni su navedeni jasno u dnevniku Dževada Mlaće, bivšeg predsjednika Ratnog predsjedništva. U tom dnevniku jasno stoji da je profesor Mlaćo svojim učenicima – među kojima je bio Dautović – davao zadaću. Ta zadaća je uključivala zločine, zatvaranje i prinudni rad”, rekla je tužiteljica.

Terzić je dodala da je Dautović bio osoba kojoj su se pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), nakon sukoba sa Armijom BiH (ABiH), predali, s obzirom da je uživao ugled.

“Dautović je pozivao na predaju, govoreći da ljudima neće faliti dlaka s glave. I nije im falila dlaka, ali zato im je falilo vode, osnovnih namirnica i krvi, ali im nije falilo masnica od premlaćivanja”, rekla je tužiteljica.

Prema optužnici, Gasal i Kukavica su odgovorni za funkcioniranje logora na stadionu “Iskra”, gdje je bilo zatvoreno preko 300 muškaraca hrvatske nacionalnosti, dok je Dautović optužen za nezakonita hapšenja i druge zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima.

Prvostepenom presudom iz novembra 2011., Gasal je osuđen na šest, a Dautović na 13 godina zatvora, dok je Kukavica oslobođen krivice. Ovu presudu je Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo u decembru 2012. i naložilo održavanje obnovljenog suđenja.

Senad Kreho, branilac optuženog Gasala, u završnoj riječi je rekao da su se odvođenja na prinudni rad i premlaćivanja na stadionu “Iskra” desila u ljeto 1993. godine, prije nego što je Gasal postao upravnik.

“Svi iskazi svjedoka potvrđuju da su na prinudne radove zatvorenici prozivani sa spiskova koje je pravila vojna policija, a s tim nije imao ništa Nisvet Gasal”, kazao je Kreho.

On je dodao i da je Enes Handžić – koji je priznao krivicu i osuđen je na osam godina zatvora – bio osoba koja je direktno kontrolisala vojne policajce i djelovanje logora “Iskra”.

“Gasal nije mogao ništa protiv naredbi Handžića. Čak da je Gasal imao majku u ‘Iskri’ ne bi je mogao pustiti, možda je čak mogao biti ubijen u ratu da je pokušao nešto. Handžić je bio jedini gospodar života i smrti u Bugojnu”, dodao je Kreho.

Iznošenje završnih riječi Odbrane Gasala i ostalih optuženih će biti nastavljeno 23. oktobra.