Maktouf i Damjanović obaraju praksu Suda BiH

Evropski sud je istakao da je Sud BiH prekršio prava Maktoufa i Damjanovića budući da su im mogle biti izrečene niže kazne da je u njihovim predmetima korišten Krivični zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ) iz 1976. godine.

“S obzirom na veliku vjerovatnost da je primjena krivičnog zakona iz 2003. dovela do izricanja strožijih kazni, Sud je utvrdio da im nisu bile osigurane efikasne mjere zaštite od izricanja težih kazni”, navodi se u presudi.

Maktouf je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu zbog učešća u zločinima nad civilima počinjenim u oktobru 1993. na području općine Travnik. Prema presudi, on je pomogao nezakonito hapšenje, zatvaranje i otmicu pet civila hrvatske nacionalnosti.

Goran Damjanović je u decembru 2007. osuđen na jedanaestogodišnju kaznu zatvora zbog učešća u premlaćivanju grupe zarobljenih Bošnjaka u naselju Bojnik u Sarajevu.

U obrazloženju presude, Evropski sud za ljudska prava je istakao da je Sud BiH Maktoufu izrekao najblažu kaznu prema KZ-u BiH od pet godina zatvora, ali da je prema KZ-u SFRJ mogao dobiti kaznu od jedne godine zatvora.

Također, kazna izrečena Damjanoviću od 11 godina zatvora malo je viša od propisane minimalne kazne od deset godina, dok bi mu prema KZ-u SFRJ bilo moguće izreći kaznu od pet godina zatvora.

“Sud naglašava da to ne znači da su u njihovim slučajevima trebale biti izrečene blaže kazne, nego samo da je trebao biti primijenjen krivični zakon iz 1976. godine”, pojašnjeno je u presudi.

Sud u Strasbourgu je obrazložio da ova presuda ne znači da svako korištenje KZ-a BiH u suđenjima za ratne zločine predstavlja kršenje ljudskih prava, već se to treba odlučivati u pojedinačnim slučajevima.

Evropski sud je također istakao da u odnosu na suđenja za zločine protiv čovječnosti – koji je u zakonodavstvo BiH uveden 2003. – Sud BiH i entitetski sudovi moraju primijenjivati KZ BiH, s obzirom da to krivično djelo nije propisano zakonom iz 1976. godine.

Ovom presudom je odbačena žalba Maktoufa da su njegova prava prekršena jer su u Sudskom vijeću učestvovali međunarodni suci koji nisu postavljeni uobičajenom praksom, već “nedemokratskim dekretom visokog predstavnika”.

“Sud navodi da nije postojao niti jedan razlog za sumnju u nezavisnost međunarodnih sudaca Suda BiH u odnosu na politička tijela BiH, stranke u postupku, kao i Ured visokog predstavnika. Upravo suprotno, imenovanje međunarodnih sudaca u Sud BiH imalo je za cilj jačanje nezavisnosti odjela za ratne zločine Suda BiH”, stoji u odluci.

Presudom je BiH naloženo da Maktoufu i Damjanoviću isplati iznos od 20.000 konvertibilnih maraka na ime sudskih troškova.