Dobrovoljni prilozi

“Na sastanku sa rukovodstvom policije u Tesliću je dogovoreno da se prikupljaju dobrovoljni prilozi građana za nabavku novih radiostanica, jer su u to vrijeme u policiji imali samo četiri poluispravne radiostanice. Poziv je upućen preko radija. Jedan broj lica je dolazio i davao dobrovoljne priloge, a jedan dio novca su prikupljali policajci na terenu. Svi policajci, uključujući i optuženog, imali su ta ovlaštenja”, kazao je Savić.

Savić, koji je bio rukovodilac Službe kontradiverzije i terorizma u Centru službi bezbjednosti Doboj (CSB), kazao je da je Pijunovića, zajedno sa Slobodanom Tekićem i Batom Spasojevićem u junu 1992. godine uputio u Teslić na zahtjev “operativne grupe, zbog eksplozija koje su se dešavale u tom gradu”.

“Pijunović je u zgradu MUP-a u Tesliću donio 30.000 njemačkih maraka, a 25.000 su donijeli Tekić i Bato… Ja sam taj novac donio u CSB Doboj. Pošto kontakt sa Beogradom nije bio moguć jer koridor u to vrijeme još nije bio otvoren, ja sam vratio pare u Teslić, gdje ih je uzeo operativac Predrag Radulović”, kazao je Savić.

Na pitanje tužioca da li je postojala zvanična odluka o prikupljanju sredstava, Savić je rekao da je to bilo dogovoreno na nivou MUP-a.

Sudsko vijeće je zanimalo da li je postojala pisana odluka o prikupljanju novca od građana, a svjedok je pojasnio da je to bila “usmena odluka” i da su oni koji su pare predali na blagajni policije dobijali potvrde, a da na terenu potvrde nisu izdavane.

Okružno tužilaštvo Doboj tereti Pijunovića da je od maja do jula 1992. godine učestvovao u mučenju, odvođenju, silovanju i protivpravnom zatvaranju civila. Prema navodima optužnice, Miroslav Pijunović zvani Piko bio je pripadnik policijske formacije “Miće” – “Crvene beretke”, koja je bila u sastavu oružanih snaga Republike Srpske (RS).

Svjedok Savić je kazao i da trojica rezervnih policajaca, među kojima je bio i optuženi, nisu bili pripadnici jedinice “Miće”.

“Od građana sam čuo da se pripadnici Vojne policije iz Doboja i Teslića nazivaju ‘Miće’ i da su izvršili ubistva građana Teslića. Mislim da su imali kamp u Barićima. ‘Crvene beretke’ su jedinica iz Srbije. Oni su bili dio operativne komande u Doboju i po njihovoj naredbi su išli u Teslić. Nisam kontaktirao s njima”, kazao je Savić.

Svjedokinja Optužbe Vjera Galijašević je ispričala da je 4. juna 1992. u večernjim satima grupa uniformisanih osoba odvela njenog muža Rasima Galijaševića.

“Ujutro, kad je prestao policijski sat, otišla sam pred SUP u Tesliću. Ugledala sam ga unutra, bio je kraj prozora. Tu sam stajala dok nas nisu rastjerali ovi iz SUP-a. Tad sam ga posljednji put vidjela. Na kraju smo saznali da je mrtav u Pribiniću u jednom podrumu. Nismo ga mogli dobiti da ga sahranimo”, kazala je Galijašević.

Svjedokinja, koja danas ima 81 godinu, nije se mogla sjetiti je li svog supruga tražila u zgradi Teritorijalne odbrane (TO) u Tesliću, zbog čega ju je tužilac podsjetio na iskaz koji je 2008. dala u Okružnom tužilaštvu u Doboju.

“Jozo Martinović mi je rekao da je mog supruga iz zgrade TO-a odvelo lice po nadimku Piko i prezimenu Pijunović”, naveo je tužilac Izudin Berberović.

Galijašević je kazala da je tako govorila u Tužilaštvu, ali da zbog godina zaboravlja ljude i događaje.

Optuženi Pijunović je na kraju rekao svjedokinji da “zna ko je njenog muža odveo i da će to reći u nastavku suđenja”.

Suđenje se nastavlja 18. aprila.