Seksualno zlostavljanje muškaraca u policiji

Ahmo Zulanović zarobljen je 8. maja 1992. godine u mjestu Kamenica. Tog dana, on i zaštićeni svjedok M-1 krenuli su ka šumi, kada su ih na putu presrela dva vojnika, koji su im vezali oči i ruke i odveli ih kamionom prema Višegradu.

Zulanović je kazao da su ih dvije osobe u maskirnim uniformama dovele do policijske stanice u Višegradu, gdje su smješteni u sobu u kojoj je već bilo zatvoreno oko 20 ljudi.

“Unutra su bili civili. Muškarci. Bila je i jedna žena koja je odmah kod vrata vezana za radijator. Mnogi su bili modri i isprebijani, ali niko ništa nije pričao”, kazao je Zulanović.

Kako je rekao, pet dana nakon dovođenja u stanicu i dva batinanja, po njega su došla dva uniformisana lica koja su ga odvela u podrum stanice. U istu sobu doveli su još jednog zarobljenika.

“Odmah su nas natjerali da skinemo donji veš kako bi vidjeli da li smo osunećeni. Kad smo mi to uradili, i oni su skinuli svoj donji veš. Mene je uzeo jedan vojnik, a drugog zarobljenika drugi. Vojnik koji je mene držao pitao me je da li sam ikad ‘pušio’, a ako nisam, da ću sad imati priliku… I samo je naredio: ‘Puši! ‘”

Zulanović je kazao da je naredbu morao poslušati, te da je morao učiniti sve što je vojnik tražio od njega. Vidio je da je i drugi zarobljenik bio seksualno maltretiran, ali da ne zna tačno šta se sa njim dešavalo, jer “nije mogao sve to da gleda”.

Tužilaštvo BiH tereti Predraga Milisavljevića, zajedno sa Milošom Pantelićem i Ljubomirom Tasićem, za učešće u ubistvima, prisilnom preseljenju stanovništva i drugim nečovječnim djelima.

Milisavljeviću je na teret stavljeno da je u Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Višegradu seksualno zlostavljao muškarce.

Prema optužnici, Milisavljević i Pantelić su zločine počinili 1992. godine kao pripadnici rezervnog sastava policije u Višegradu, a Tasić kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Tokom unakrsnog ispitivanja, Zulanović je rekao da ne poznaje osobu koja ga je seksualno zlostavljala, ali da je od drugih zarobljenika čuo da je to neki “blizanac”, što njemu nije mnogo značilo.

Ono čega se sjeća je da je ta osoba bila niža rastom, te da je bila tamne puti. U sudnici nije mogao prepoznati osobu koja ga je zlostavljala 1992.

Zajedno sa svjedokom Zulanovićem, uhapšen je i M-1, koji je iskaz dao svjedočeći pod mjerama zaštite identiteta. On je 1992. godine imao 15 godina kada je odveden u stanicu policije u Višegradu.

“Sjećam se tih krvavih zidova. Sjećam se svog straha, bio sam dijete i znam da mi je bilo čudno kako zidovi mogu biti krvavi. Tome se nisam mogao načuditi”, kazao je M-1.

Kao i Zulanovića, i svjedoka M-1 su jedne večeri izveli iz sobe i odveli u kancelariju, koja se nalazila u podrumu.

“Taj vojnik je tražio najmlađeg zatvorenika. To sam bio ja. Odveo me do podruma, do te kancelarije. Unutra je bio čovjek u policijskoj uniformi, razgovarao je sa mnom i učinio se kao neko ko je dobar i ko hoće da mi pomogne”, objasnio je M-1.

Kako je kazao, policajac ga je pitao da li je do sada imao seksualne odnose sa muškarcem, te mu je rekao da će za to sada imati priliku.

“Plakao sam i molio ga, govorio da sam dijete i da nisam ništa kriv. Sjedio sam, on je prišao, skinuo veš i stavio mi njegov polni organ u usta… U početku nisam mogao, ali me je on hvatao za potiljak i udarao… Onda je tražio da skinem panatalone. Govorio je da neće ništa boljeti i da će brzo proći… Prebacio me preko stola, prošao iza mene i ja sam čekao da uradi ono što je naumio”, ispričao je M-1.

Kako je kazao, u tom trenutku se čulo da neko dolazi, pa je vojnik odustao od svoje namjere i rekao mu da se obuče i počisti po kancelariji.

“I danas imam traume od ovog događaja. Inače sam psihijatrijski bolesnik. Kad imam terapiju onda sam dobro, ali kad nemam, svu noć me ganjaju. I isti onaj osjećaj straha kao kad sam bio dijete”, kazao je M-1 i dodao da nikada nije saznao ko je bio policajac koji ga je maltretirao, ali da je od drugih zatvorenika čuo da je to osoba kojeg zovu “blizanac”.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. april.