Neprestana tuča

Svjedok Ejub Smajić je rekao da je u ljeto 1992. godine priveden u bijeljinsku policijsku stanicu, odakle je transportovan u hangare logora Batković, u blizini Bijeljine.

“Zajedno s Feridom Zečevićem i Huseinom Čurčevićem sam u kombiju, sa lisicama, iz policije odvezen prema Batkoviću. Tu nas je dočekao Ljubiša Mišić i sproveo nas iza hangara, gdje su nas odmah počeli tući. Pored Mišića, bilo je još pet do šest lica koja su nas tukla držalicama, motikama i svim ostalim čime su stigli. Prebijanje je trajalo oko pola sata i taj dan su nas izvodili još dva puta kako bi nas tukli”, kazao je Smajić.

Maltretiranje i prebijanje se nastavilo i narednih dana, posvjedočio je Smajić, te dodao da su Ferid Zečević i Husein Čurčević preminuli od zadobijenih povreda.

“To su bile neviđene povrede. Od bolova ja nisam mogao mjesec dana da ležim… Samo sam sjedio. Od prebijanja su mi bila slomljena i dva rebra, jedva sam disao. Njih dvojica su umrli od prebijanja, a ja sam nekako preživio. To znam jer smo bili u istoj prostoriji i vidio sam im otekline i modrice po cijelom tijelu i licu”, istakao je Smajić.

On je naveo da su ga stražari uvrstili u grupu od 12 zarobljenika koju su zvali “specijalci” te da su ove zarobljenike posebno maltretirali i skoro svakodnevno tukli.

Smajić je rekao da je Ljubomir Mišić bio “glavni organizator maltretiranja”. “Veoma često me izdvajao iz stroja, udarao i prijetio da će me ubiti”, kazao je svjedok.

Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti Ljubomira Mišića zvanog “Ljubiša” skupa sa Petrom Dmitrovićem, Đokom Pajićem i Đorđem Krstićem da su 1992. i 1993. godine tukli i fizički maltretirali zarobljenike, među kojima je bilo civila, ranjenika i ratnih zarobljenika.

Smajić je tokom svjedočenja naveo da Mišića nije poznavao do dolaska u Batković, te da je tokom 45 dana boravka u logoru saznao da se tako zove čuvši stražare da ga oslovljavaju sa “vodniče Ljubiša”. On je rekao da ne poznaje ostale optužene.

U unakrsnom ispitivanju, Odbrane optuženih su pokušale osporiti Smajićevo svjedočenje ističući određena neslaganja između izjava koje je ranije davao pred Kantonalnim tužilaštvom u Tuzli.

Na ovom suđenju u korist Optužbe je svjedočio i Hasan Šehić, koji je ispričao da je u logor Batković dovezen 26. juna 1992. godine. On je potvrdio da je tokom njegovog boravka bilo prebijanja i mučenja zarobljenika, te da su i njega lično dva puta tukli.

Šehić je kazao da su stražari najviše maltretirali grupu zarobljenika koju su zvali “specijalci”, te da je čuo da su i tri osobe preminule od prebijanja.

Nastavak suđenja je zakazan za 9. april ove godine.