Bašić i Šijak: Silovanje ili ostvarivanje naknade

Dok Tužilaštvo BiH smatra da obojica optuženih trebaju biti osuđeni, Odbrana tvrdi da krivica nije dokazana, pojašnjavajući da je svjedokinja “A” ispričala da je silovana kako bi ostvarila pravo na penziju kao civilna žrtva rata. Izricanje presude zakazano je za 18. januar.

Prema optužnici, 25. januara 1994. godine Muhidin Bašić, kao načelnik Ratnog odjeljenja službe Državne bezbjednosti Olovo, i Mirsad Šijak, kao vojni policajac, pripadnik 122. lake brigade Armije BiH (ABiH), bili su u zgradi “Šumarstva” u Varešu kada je osoba “A” došla u posjetu svom bratu koji je tu bio zatvoren.

Obojica optuženih, kao i još dva nepoznata pripadnika ABiH, prisilili su svjedokinju “A” na seksualni odnos.

Tokom dokaznog postupka, Tužilaštvo BiH je ispitalo 15 svjedoka, kao i nekoliko vještaka, uključujući i žrtvu silovanja, čije je dvodnevno svjedočenje bilo zatvoreno za javnost.

Kao svjedok pojavio se i njen brat, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji je, prema optužnici, za vrijeme silovanja bio u zatvoru ABiH, u podrumskim prostorijama zgrade “Šumarstva” u Varešu.

Strah od reakcije

“Bašić i Šijak su joj zalijepili samoljepljivu traku na usta, te joj nasilno podigli gornji dio odjeće, dok su donji dio skinuli i silovali je”, kazao je Mirko Lečić, tužilac Tužilaštva BiH, čitajući optužnicu.

Lečić je naveo da je svjedokinju “A” prvo silovao Bašić, pa Šijak, a zatim dvije nepoznate osobe koje su bile prisutne.

Prema navodima optužnice, Bašić je ostao s tom ženom i zaprijetio joj da nikada više neće vidjeti brata ako ikome kaže šta se desilo. Kako tvrdi tužilac, Bašić je dodao da je on “Titin agent, i da ne ostavlja tragove”.

Brat svjedokinje je rekao da doskora nije znao da je njegova sestra silovana.

“Sestra mi je prije dvije godine ispričala da su je Muhidin Bašić i Mirsad Šijak silovali. Nije mi htjela to reći ranije, jer se bojala moje reakcije”, kazao je svjedok “C”.

Kako stoji u optužnici, osoba “A” je za silovanje prvo ispričala članicama Udruženja “Žena žrtva rata”.

Bakira Hasečić, predsjednica ovog udruženja, rekla je pred sudom da, nakon što su kolegice zabilježile priču osobe “A”, ona je telefonom nazvala Bašića da provjeri da li radi u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA) BiH, kako je osoba “A” tvrdila.

“Tražio je da se sastanemo u kafani, što sam odbila. Ali je on sutradan došao u Udruženje, zahtijevajući da kažem ime osobe koja ga je prijavila. Međutim, cijelo vrijeme je spominjao ime osobe ‘A’, tvrdivši da mu se sigurno ona sveti jer joj je brat bio zatočen”, rekla je Hasečić.

Tom prilikom, prema njenim riječima, optuženi Bašić je kazao da je osobu “A” silovao Mirsad Šijak.

Kerim Čelik, Bašićev branitelj, pitao je Hasečić zašto osoba “A” nije otišla u policiju umjesto u Udruženje da dâ izjavu o silovanju, te da li prima penziju kao žrtva silovanja.

“Doktor joj je rekao da će se bolje osjećati ako to podijeli s nama, a penziju je odbijala dok je mi nismo nagovorili da je prihvati jer je to sljeduje”, odgovorila je Hasečić.

Rifet Alihodžić je 25. januara 1994. s kolegom iz komande u Carevoj Ćupriji išao u Vareš, te je ustvrdio da ih je osoba “A” zamolila da ide s njima kako bi posjetila brata.

“Kada je osoba ‘A’ izašla iz auta, mi smo sto metara dalje susreli Mirsada Šijaka i kratko smo popričali s njim, nakon čega smo otišli obaviti posao”, kazao je svjedok, dodavši da se popodne osoba “A” vratila s njima u Carevu Ćupriju, ali da ništa nisu pričali, niti su na njoj primijetili išta čudno.

Prema riječima Alihodžića, 2009. godine ga je posjetila osoba “A” i tada mu rekla da je silovana onog dana kada su zajedno išli u Vareš.

Elvedin Bisić, bivši pripadnik ABiH i zamjenik upravnika zatvora koji se nalazio u prostorijama zgrade “Šumarstva”, kao i Alija Čizmo, nekadašnji stražar, kazali su da “nema teorije da je u tom objektu došlo do seksualnog zlostavljanja, te da o tome ništa nisu čuli”.

Vještaci Tužilaštva BiH su, iznoseći nalaz o zdravstvenom stanju osobe “A”, rekli da je ona proživjela tešku traumu i da, zbog stida, o tome nije htjela nikome pričati.

“Naš zaključak je da je svjedokinja ‘A’ proživjela silovanje u ratu upotrebom nasilja i brutalnosti od vojnika koje je poznavala prije rata i dvojice nepoznatih”, kazala je neuropsihijatrica Marija Kaučić-Komšić, koja je zajedno sa psihologinjom Mirjanom Musić ispitala osobu “A” i na osnovu dobivene medicinske dokumentacije sačinila nalaz i mišljenje.

Međutim, vještaci Odbrane Muhidina Bašića su iznijeli drugačije mišljenje. Tatjana Dragišić i Mirjana Mišković su rekle da je ličnost svjedokinje “potpuno očuvana, bez ozbiljnih psihopatoloških poremećaja, uz blaže depresivne smetnje”, naglasivši da “A” vrlo brzo misli i djeluje, i da to nije svojstveno osobi koja je preživjela neku traumu.

Aktivnosti svjedokinje

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Bašić je kazao da mu “ni kroz mali mozak nije prošlo silovanje”.

On je rekao da je 25. januara 1994. bio u Olovu. Također je naglasio da poznaje osobu “A” jer je bila odbornica u Skupštini općine Olovo i da je “aktivno učestvovala u tome”.

“Ne bojim se istine, već laži. Imao sam s tom ženom više problema”, naveo je Bašić, dodavši da ga je “A” krajem 1993. molila da joj iz zatvora izbavi brata, koji se kao pripadnik HVO-a predao neposredno prije zauzimanja Vareša, a za što je nudila i novac.

Optuženi Mirsad Šijak se branio alibijem. Šijak je, prema riječima njegovog branioca Fahrije Karkina, ujutro 25. januara 1994. godine bio na “referisanju” u komandi u Varešu, nakon čega je s kolegom otišao u Kakanj na primopredaju Korpusa, što je upisano u njegovom dnevniku, koji je priložen kao dokaz Odbrane.

Ovo je potvrdio i svjedok Odbrane Sabahudin Operta, koji je tada cijeli dan bio sa optuženim. Također, Šijak je priložio i dokumentaciju da je početkom januara 1994. ranjen u donje ekstremitete i spolni organ, te je rekao da se mjesec dana liječio, ali da je povremeno dolazio na posao.

“Moj život, čast, porodica i karijera su ovom optužnicom uništeni. Optužen sam za nešto s čim nemam veze”, kazao je Šijak.

Bašić i Šijak su negirali krivicu 9. januara prošle godine, nakon čega je započelo suđenje. Oba optužena su se sve vrijeme suđenja branila sa slobode.