Mladić: Svaki snajper pod kontrolom

ilne žrtve.

Rose je izjavio da je Mladić kontrolisao artiljerijske i snajperske napade na grad, a da su opsadu Sarajeva lideri Srba koristili kao sredstvo pritiska na pretežno muslimanske vlasti, UNPROFOR i međunarodnu zajednicu.

“Ništa se na vojnom planu nije moglo dogoditi bez Mladićevog ovlašćenja ili znanja”, naznačio je svjedok, dodavši da su sve odluke donošene na “vrhu piramide” vlasti na Palama, na kojem je bio i Radovan Karadžić.

Britanski general je naglasio da je Mladić imao “totalnu kontrolu” nad podređenima, da je često predvodio ofanzive na terenu i da je kontrolisao “svaki snajper” u VRS-u.

General Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je, između ostalog, za teror nad civilima u Sarajevu provođen dugotrajnim granatiranjem i snajperskim napadima.

Kada je Rose u januaru 1994. stigao u Sarajevo, grad je, po njegovom svjedočenju, bio “bez svjetla, vode i struje”, a srpske vlasti su njihovo uskraćivanje i blokadu humanitarnih isporuka koristili kao pritisak na tadašnje Predsjedništvo BiH da prihvati primirje pod njihovim uslovima.

Po dolasku, rečeno mu je da civili ginu od granata ispaljenih sa srpskih položaja, u šta se ubrzo i sam uvjerio.

Na proteste komandanta UNPROFOR-a, Mladić i Karadžić su odgovarali da samo uzvraćaju na vatru iz Sarajeva.

“Nesrazmjernost s kojom su uzvraćali na vatru, međutim, potkopavala je vjerodostojnost njihovih tvrdnji (…) Trebalo je samo pogledati Dobrinju, koja je bila potpuno razorena i u kojoj su ljudi živjeli u podrumima. Čak i kada bi mačka prolazila ulicom, gađala bi je artiljerija”, kazao je Rose.

Poslije napada aviona NATO-a na položaje VRS-a oko Goražda, Mladić je dva mjeseca odbijao da razgovara sa UNPROFOR-om smatrajući da su snage UN-a neprijateljske.

“Taoce su izlagali blizu svojih vojnih objekata, nadajući se da će tako odvratiti napade NATO-a”, kazao je Rose.

Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Branko Lukić, Rose je posvjedočio da je tadašnji potpredsjednik Predsjedništva BiH Ejup Ganić “organizovao tajnu policiju koja je otvarala snajpersku vatru na tramvaje” u Sarajevu.

Potvrdio je i da tuzlanski aerodrom nikada nije bio otvoren za dostavljanje humanitarne pomoći zato što je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović odbio da isporuke tamo nadgledaju i srpski “inspektori”. Izetbegović je, kako je izjavio Rose, rekao da će “radije gledati 10.000 Bosanaca kako umiru od gladi nego da prihvati ijednog Srbina na bosanskoj teritoriji”.

Na Lukićevu sugestiju da su “muslimani bili za produžetak rata”, Rose je odgovorio da su vlasti u Sarajevu “u jednom trenutku 1994. napustile mirovni proces, nakon što su Amerikanci naoružali i obučili njihove snage poslije potpisivanja muslimansko-hrvatskog sporazuma u Washingtonu”.

“Oni su smatrali da je povratak ratu u njihovom interesu. Moje uvjerenje je bilo da je to potpuno pogrešno i to sam rekao Izetbegoviću i Ganiću”, izjavio je Rose.

Kroz niz pitanja o smrtonosnim eksplozijama na Dobrinji i Markalama u februaru 1994. Mladićev branilac je sugerisao da UNPROFOR nikada nije mogao tačno utvrditi odakle su granate ispaljene.

Svjedok je odgovorio da u to vrijeme oko Sarajeva nisu bili raspoređeni radari koji bi mogli odrediti mjesto ispaljenja, ali je ostao pri iskazu da su granate na Dobrinju doletjele iz pravca položaja VRS-a. Potvrdio je i da su prvi nalazi francuskih istražitelja na Markalama sugerisali da je granata bila ispaljena sa položaja ABiH, ali da je kasnije to “postalo manje jasno”.

General Rose sutra će nastaviti da odgovara na pitanja Odbrane Mladića, koji je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

R.M.