Ratni zločinci očekuju podršku sugrađana

Stav povratnika i građana u općinama Zvornik i Šamac je podijeljen kada je riječ o povratku osuđenih za ratne zločine u politiku. Jedni smatraju da je Izborni zakon BiH besmislen jer pruža mogućnost da se ratni zločinci nakon izdržane kazne kandiduju za rukovodne funkcije, dok nekima to ne smeta.

U Helsinškom odboru za ljudska prava u Republici Srpskoj (RS) kažu da Izborni zakon BiH vrijeđa žrtve zločina i stavlja ih u podređen položaj u odnosu na one koji su vršili zločine.

Na izbornim listama za općinske izbore u BiH koji će se održati 7. oktobra ove godine, među ostalim kandidatima nalaze se i Branko Grujić, Simo Zarić i Blagoje Simić. Sva trojica su osuđeni za ratne zločine počinjene u Zvorniku i Šamcu, i izrečene su im kazne od ukupno 27 godina zatvora.

Grujića je sud u Beogradu osudio na šest godina zatvora zbog zločina počinjenih u ljeto 1992. godine u Zvorniku. Haški tribunal je osudio Zarića na šest godina zatvora za zločine u Šamcu počinjene 1992., dok je Simić osuđen na 15 godina zbog ratnog zločina u istoj općini, gdje je u ratnom periodu bio najviši funkcioner u vlasti.

Sva trojica su izdržali zatvorske kazne, u koje je uračunato i vrijeme što su proveli u pritvoru prije konačne presude.

Dugovi kao motiv

Izborni zakon BiH zabranjuje mogućnost kandidovanja osobe ukoliko je ona na izdržavanju kazne ili se nije povinovala naredbi da se pojavi pred nekim sudom zbog povreda humanitarnog prava.

Osim osuđenih, još tri osobe koje se dovode u vezu s ratnim zločinima kandidati su za načelnika i odbornike u općinama Krupa na Uni, Bijeljina i Doboj. Riječ je o Gojku Kličkoviću (prvostepenom presudom Suda BiH oslobođen je optužbi za ratne zločine, ali je presuda poništena i u toku je obnovljeno suđenje), Petru Dmitroviću (sudi mu se za zločine počinjene u logoru Batković kod Bijeljine) i Milanu Ninkoviću (također se dovodi u vezu s ratnim zločinima).

Grujić u razgovoru za BIRN – Justice Report kaže da se u politiku vratio prije nekoliko mjeseci i izabran je za nosioca liste odbornika za općinu Zvornik. Rukovodstvo Srpske demokratske stranke (SDS) od njega je, kako kaže, tražilo da se kandiduje jer “znaju da ima ugled kod sugrađana, zbog čega može povući najviše glasova”.

Kao razlog zašto se vratio u politiku, Grujić, koji je 1992. godine bio predsjednik Opštinskog odbora SDS-a i predsjednik “privremene vlade” u Zvorniku, navodi, između ostalog, dugove i “da provjerim ima li narod povjerenja u mene”.

Prema presudi, privremena vlada Srpske opštine Zvornik je uspostavljena 10. aprila 1992. i za njenog predsjednika je izabran Grujić. Privremena vlada je, kako stoji u presudi, donosila odluke od značaja za funkcionisanje općine kako u odnosu na civilna, tako i vojna pitanja.

Grujić pojašnjava da je sud u Srbiji utvrdio da postoje načini da plati troškove advokata koji ga je branio po službenoj dužnosti dok je bio optužen za ratne zločine. Troškovi koje treba platiti Srbiji, kako kaže Grujić, iznose oko 60.000 maraka.

“U finansijskom sam kolapsu. Porodična firma koju imamo u dugovima je. Pošto odbornik ima platu, bio sam prinuđen da je pokušam dobiti. Inače sam penzioner”, kaže Grujić.

Mevludin Lupić, koji se vratio u Zvornik a svjedočio je na suđenju Grujiću, smatra besmislenim to što se osuđenici za ratne zločine mogu baviti politikom.

“Zamislite sad – čovjek je nosilac liste i on će 99 posto proći kao odbornik u skupštinske klupe i opet će donositi određene odluke, zaključke i sve ostalo kada je u pitanju općina Zvornik”, kaže Lupić komentarišući Grujićevu odluku da se kandiduje.

Grujić smatra da ništa loše nije uradio i da “svaki građanin Zvornika, i Srbin i musliman, zna da je on džaba ležao”.

“Bio sam čista politička žrtva. Nisam imao nadležnost nad vojskom i policijom”, tvrdi Grujić.

 Podrška povratnika

Povratnik Ilijaz Šabanović, koji je iz Zvornika izašao u aprilu 1992. godine, kaže da Grujića poznaje od djetinjstva i da ga i sada smatra prijateljem i komšijom.

“Ne ulazim u to što je bilo prije. To je bilo. Ali sada je čovjek prva liga kao komšija, prijatelj i sve”, smatra Šabanović, koji se u Zvornik vratio 2004. godine.

Zarić, koji je trenutno zamjenik načelnika u Šamcu, u ratnom periodu je bio načelnik Službe nacionalne bezbjednosti u tom gradu.

“Obilazimo mjesne zajednice… Išao sam i u povratnička naselja. Mislim da imam podršku građana naše opštine”, kaže Zarić za BIRN – Justice Report,pojašnjavajući da se u politiku vratio kako bi se resocijalizirao nakon odsluženja kazne.

Zarić također kaže da “misli da za vrijeme rata nije uradio ništa loše što bi ga moglo etiketirati kao ratnog zločinca“.

“Dozvoljavam da možda ljudi imaju rezervisano mišljenje s obzirom da uvažavaju samo činjenicu da sam kažnjen, a ne ulaze u to što sam tamo pogrešno odveden”, kaže Zarić.

Kada je Zarić imenovan za zamjenika načelnika u Šamcu, Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), koji je svjedočio protiv njega u Haškom tribunalu, izjavio je da treba promijeniti Izborni zakon kako osuđenici za ratne zločine ne bi mogli biti na političkim funkcijama.

Povratnik u Šamac, Ferid Mujaković kaže da mu ne smata što su se Zarić i Simić vratili u politiku nakon odsluženih kazni za ratne zločine.

“Suživot je zadovoljavajući. Povratnici imaju vrlo pozitivan stav o obojici”, kaže Mujaković.

BIRN – Justice Report nije mogao doći do Simića i dobiti njegov komentar o tome kako se kandidovao iako je osuđen za ratne zločine. Preko Opštinskog odbora SDS-a smo pokušali stupiti u kontakt sa Simićem, ali nismo uspjeli.

Govoreći o osuđenima za ratne zločine čija su imena na izbornim listama, Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a kaže da se žrtve ponovno stavljaju u podređeni položaj u odnosu na one koji su vršili zločine.

“Izborni zakon BiH se mora promijeniti. Jedna država koja teži evropskim integracijama i evropskom putu, sebi ne bi smjela dozvoliti da se osuđeni za ratne zločine nađu na izbornim listama”, smatra Letić.

 Amer Jahić je novinar BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.