Srebrenica – Centar s Jahorine: Tama od metaka i prašine

“Rafal je srezao. Počelo je pucati i čulo se zapomaganje, vika: ‘Ne pucaj!’ Od metaka i prašine bila je tama”, kazao je svjedok S-111.

Za masovne likvidacije zarobljenika bošnjačke nacionalnosti počinjene 13. jula u skladištu u Kravici, osuđen je veći broj pripadnika Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, koje su tog dana u večernjim satima zamijenili pripadnici Centra za obuku s Jahorine, koji je također bio pri Specijalnoj brigadi policije Republike Srpske. Oni su te noći i narednog dana nastavili s ubistvima muškaraca.

“Kad je svanulo, pitali su ko ima ranjen da se vuče u bolnicu. Izašlo ih je ne znam koliko. Onda su pitali: ‘Ima li zdravih da se uključe u našu vojsku?’ Ti zdravi su kamionom odvučeni, a ranjeni su strijeljani”, prisjetio se ovaj svjedok na jednom od suđenja za zločine u Srebrenici.

Centar na Jahorini formiran je s ciljem obuke regruta koji su služili vojni rok u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). Obuku su vršili instruktori iz Specijalne brigade policije i MUP-a.

U Centar u junu 1995. stižu državljani BiH koji su u okviru policijskih racija uhapšeni u Srbiji, i nakon obuke upućeni su na teren u Srebrenicu. Njih su drugi zvali “dezerteri”.

Na čelu Centra bio je Duško Jević zvani Staljin, koji je bio pomoćnik komandanta Specijalne brigade policije, a komandiri dviju četa, od kojih je svaka imala oko 100 ljudi, bili su Mendeljev Đurić i Neđo Ikonić. 

Nepotrebni pasoši

Pripadnici Centra među prvima ulaze u Potočare 12. jula. Učestvuju u koordiniranju prijevoza žena i djece prema Tuzli, kao i odvajanju vojno sposobnih muškaraca, od kojih su neki odvođeni u tzv. “bijelu kuću”. Odvajanje muškaraca trajalo je 12. i 13. jula.

“Primijetio sam da odvajaju muškarce. Mane mi je rekao da treba provjeriti ima li ratnih zločinaca (…) Mane se 13. jula vratio i vodio isti postupak transporta i odvajanja. Pitao sam ga što im uzimaju pasoše, a Mane je rekao da im više neće trebati”, posvjedočio je Lee Van Duijn, oficir Holandskog bataljona koji je bio stacioniran u Potočarima.

Sud BiH je nepravosnažnom presudom u maju ove godine osudio Duška Jevića na 35, a Mendeljeva Đurića zvanog Mane na 30 godina zatvora zbog pomaganja u genocidu. Istom presudom su Neđo Ikonić i Goran Marković, bivši komandir jednog od vodova u Centru, oslobođeni krivice.

Brat zaštićene svjedokinje A-2 je u Potočarima izdvojen u grupu s drugim muškarcima i dječacima.

“Ni u jednom trenutku nisam pomislila da će toliko ljudi zvjerski ubiti. (…) Iz Potočara sam otišla autobusom s drugim civilima 12. jula, a brata sam kasnije pronašla u masovnoj grobnici kraj Zvornika”, kazala je A-2.

U Potočarima dolazi i do prvih ubistava grupa muškaraca. Svjedoci su naveli da je Neđo Milidragović, tadašnji komandir jednog od vodova u Centru za obuku, ubio grupu muškaraca.

“Neđo Milidragović odveo je grupu ljudi, njih 15 do 20, do nekog potoka i tu ih strijeljao. Prije toga je meni i osobi A rekao da moramo biti malo veći srpski borci i da pođemo s njim. On ih je postrojio, bili su mu leđima okrenuti. Gledao sam kad je ubio dvojicu-trojicu i otišao sam”, ispričao je zaštićeni svjedok S-100.

Tužilaštvo BiH je polovinom juna podiglo optužnicu protiv Milidragovića, koja ga zajedno sa Aleksom Golijaninom, bivšim komandirom voda u Centru, tereti za genocid. Obojica optuženih su nedostupni organima gonjenja u BiH.

Namamljeni pa pobijeni

Pripadnici Centra za obuku su 12. i 13. jula bili raspoređeni na putu Konjević Polje – Bratunac, gdje su zarobljavali muškarce koji su se predavali iz šume.

Enver Husić, koji je tada imao 17 godina, ispričao je kako je s bratom, ocem i drugim Srebreničanima krenuo preko šume prema Tuzli, u nadi da će se tako spasiti. Rekao je da su bili izloženi granatiranju, te da je stotinjak muškaraca teže ranjeno, među kojima i njegov otac.

“Pucali su sa svih strana. Vidjeli smo na cesti transporter Ujedinjenih nacija (UN) i s megafona su davali ultimatume da se moramo predati ili će nas pobiti. Govorili su da je tu UNPROFOR, da će nas oni sprovesti do Tuzle, i to nas je ohrabrilo. Nakon što smo se predali, vidjeli smo da vojnici s plavim šljemovima nisu ‘unproforci’, da su to ustvari srpski vojnici. To je značilo smrt, da smo namamljeni i da ćemo biti pobijeni”, rekao je Husić.

Uhapšeni muškarci su držani na livadi u Sandićima, odakle su odvedeni u skladište u Kravici. U Sandićima je 13. jula ubijeno 10 ranjenih muškaraca. Krivicu za učešće u ovom ubistvu priznao je Dragan Crnogorac, bivši pripadnik Centra, koji je osuđen na 13 godina.      

Njegove kolege iz jedinice Milivoje Ćirković i Zoran Kušić također su priznali krivicu, da su ubili po jednog zarobljenika, i osuđeni su na po pet godina zatvora.

Ujutru 14. jula, u skladištu je bilo muškaraca koji su preživjeli strijeljanje i oni su pozvani da izađu pod izgovorom da će ranjeni biti odvezeni u bolnicu, a ostali razmijenjeni.

“Oko 100 do 150 muškaraca je napustilo skladište, nakon čega su ih pogubili pripadnici Centra za obuku na Jahorini”, navodi se u jednoj od presuda i dodaje da su oko skladišta nastavili s pogubljenjima.

Pred Sudom BiH u toku je proces protiv Božidara Kuvelje, te Dragana Neškovića i Zorana Ilića za učešće u masovnim likvidacijama. Iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) 24. maja ove godine izručen je Dejan Radojković, koji je osumnjičen da je kao komandir u Centru za obuku počinio zločin protiv čovječnosti.

Svjedoci na suđenjima su spominjali da su među pripadnicima Centra traženi dobrovoljci za strijeljanje u Kravici. 

“Sjećam se da je bila noć i da je neko pitao: ‘Hoće li neko ubijati?’ Vidio sam da je otišlo četiri do pet ljudi, ali ne znam kuda”, rekao je svjedok Milorad Sarić, bivši pripadnik Centra za obuku.

Od pripadnika Centra za obuku na Jahorini do sada su pravosnažno osuđene tri osobe, na ukupno 23 godine zatvora. Nepravosnažnom presudom dvojica čelnih ljudi Centra su osuđeni na 65 godina zatvora, dok je trojici nekadašnjih pripadnika ove jedinice suđenje u toku. 

Albina Sorguč je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected]. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.