Vještačenje – (ne)potrebno trošenje novca

Nalaz i mišljenje jednog vještaka iznosi oko 200 maraka (100 eura), s tim da se nerijetko rade timska vještačenja u kojima učestvuje nekoliko vještaka. Također, nisu rijetki ni slučajevi kada se vještačenje jedne osobe radi nekoliko puta.
 
Najčešći razlozi vještačenja su žalbe optuženih da nisu zdravstveno sposobni da prate suđenja ili da su imali smanjenu uračunljivost u vrijeme izvršenja krivičnih djela, kao što su zločin protiv čovječnosti i genocid.
 
Ukoliko vještaci utvrde da optuženi nije sposoban da prati suđenje, odustaje se od njegovog krivičnog gonjenja ili ako se dokaže da ima nekih zdravstvenih problema, često se u presudi to uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja visine zatvorske kazne.
 
Sud BiH odobri skoro svaki zahtjev za vještačenje optuženog jer, kako kažu, to je zakonska obaveza i pravo na Odbranu optuženog. U nekim slučajevima se vještačenja pokažu opravdanima, ali u većini slučajeva vještaci ne utvrde bolest optuženog.
 
Žrtve smatraju da se vještačenjem uzimaju pare od države i odugovlači sudski proces, te da se ta zakonska mogućnost ne bi trebala zloupotrebljavati, pogotovo iz razloga što optuženi ne iskazuju povjerenje prema vještacima druge nacionalnosti.
 
Stručnjaci pojašnjavaju da se može dogoditi da dva nalaza i mišljenja budu različita jer optuženi mogu da se pretvaraju da su bolesni.

Obustavljanje suđenja
 
U Sudu BiH je bilo na desetine vještačenja sa namjerom Odbrane da se obustavi postupak protiv optuženih. U proteklih šest godina ipak su obustavljena samo tri suđenja. Jedno zbog starosti i bolesti, te dva zbog smrti optuženih.
 
Postupci su obustavljeni protiv Veljka Bašića, koji se teretio za ratni zločin u logoru Sušica (općina Vlasenica) zbog njegove starosti i bolesti. Zbog smrti su obustavljeni postupci  protiv Faruka Prcića, koji je bio optužen za zločin na području Tuzle i Milka Mučibabića, koji je bio nepravomoćno osuđen na pet godina i tri mjeseca zatvora zbog zločina počinjenih u Nevesinju.

Prvostepenom odlukom Suda BiH, zbog bolesti je obustavljen postupak i protiv Vinka Kondića, bivšeg advokata koji se teretio za zločine na području Ključa, međutim, to rješenje je Apelaciono vijeće preinačilo.

“Postupak protiv Kondića nije obustavljen niti je prekinut. U ovom predmetu se povremeno održava statusna konferencija na kojoj se saslušava vještak na okolnosti zdravstvenog stanja optuženog Kondića. Dakle, formalno predmet je i dalje u glavnom pretresu iako se ne saslušavaju svjedoci niti izvode drugi dokazi, osim povremenog saslušavanja vještaka”, navode u Sudu BiH.

Osim obustavljanja, dešavalo se da nakon vještačenja neka suđenja budu odgođena na određeni period, kako bi došlo do oporavka optuženog. Takav je slučaj bio sa Pavlom Gajićem, koji je nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivice sa Tužilašvom BiH osuđen na sedam godina zatvora za zločine u Bihaću i Nedžadom Hodžićem, optuženim za zločine u Trusini (općina Konjic). Suđenja ovim optuženima su nastavljena nakon nekoliko mjeseci.

Vještak Omer Ćemalović je zajedno sa dvojicom ljekara u julu 2010. godine utvrdio da je Hodžić nesposoban da prati suđenje, jer je, uz svjesnu, ispoljavao i “nesvjesnu simulaciju”.
 
Nekoliko mjeseci kasnije ponovno je urađeno vještačenje i Ćemalović je zajedno sa kolegama zaključio da ne mogu utvrditi da li Hodžić ima psihičkih poremećaja zbog njegovog “simulativnog ponašanja”, zbog čega je suđenje nastavljeno.
 
Uz to, optuženi se često žale i da boluju od šizofrenije ili drugih psihičkih poremećaja.  
 
Alma Bravo-Mehmedbašić, vještakinja neuropsihijatrije, utvrdila je da Stanko Kojić, kojeg Državno tužilaštvo tereti za genocid u Srebrenici, ne boluje od šizofrenije, te da je sposoban pratiti suđenje, iako su vještaci iz Banje Luke tvrdili suprotno.

“Teško mi je reći da li je kolegama u Banjoj Luci simulirao. Stavili su da boluje od šizofrenije. Sve je moguće, pa i to da je 26 dana simulirao”, rekla je Bravo-Mehmedbašić iznoseći svoj nalaz i mišljenje na ročištu 25. januara ove godine.

Sumnja u vještake
 
U Sudu BiH kažu da vještak ponekad ograniči vrijeme koje optuženi može provesti u sudnici, kao što je slučaj sa Milunom Kornjačom, optuženim za zločine u Čajniču.
 
“Vještak je utvrdio da optuženi Milun Kornjača može biti u sudnici 90 minuta i u skladu s takvim nalazom se organizuje odvijanje postupka”, potvrdili su u Sudu BiH.
 
Zahtjeve za vještačenja optuženih za ratne zločine žrtve doživljavaju kao odugovlačenje postupaka i bespotrebno trošenje budžetskih sredstava.
 
“U predmetu Radić i ostali, jedno vrijeme, svaka dva mjeseca bila su vještačenja za dvojicu optuženih. To je strateško razvlačenje predmeta, pogotovo zato što optuženi ne ukazuju povjerenje vještacima druge nacionalne pripadnosti”, kaže Saja Ćorić, predsjednica Udruženja logoraša iz Vojnog kod Mostara.
 
Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević, bivši pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), osuđeni su na 69 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Vojnom kod Mostara.
 
Prilikom donošenja ove presude, Sud BiH je cijenio zdravstveno stanje Mirka Vračevića kao olakšavajuću okolnost i osudio ga na 12 godina zatvora.

Traženje vještačenja, smatra Murat Tahirović iz Udruženja logoraša BiH, potezi su Odbrane da ugroze daljnje sudske postupke jer je Državni sud u teškoj finansijskoj situaciji.
 
U Sudu BiH navode da bez obzira da li je vještačenje bilo neophodno, u smislu procjene sposobnosti učešća u postupku, to neminovno dovodi do dužeg trajanja postupka.
 
Izet Baždarević, advokat koji zastupa optužene za ratne zločine pred Sudom BiH kaže da nikada ne insistira da se vještači neko ko mu izgleda zdravo.
 
“Ne može se isključiti mogućnost da advokati žele da pomognu opuženom kroz vještačenja, kako bi sankcija bila blaža”, kaže Baždarević, ističući da Sudsko vijeće može obavezati onoga ko predlaže vještačenje da plati troškove.

Baždarević ipak naglašava da su rijetki slučajevi da stranke plaćaju vještačenja, odnosno skoro uvijek padaju na teret budžetskih sredstava.

U Sudu BiH također kažu da vještačenja padaju na teret države, te da do sada nije zabilježen slučaj da optuženi po naredbi Suda ili samoincijativno platio vještačenje.

“Na Sudu BiH do sada nije zabilježen takav slučaj. To, naravno, ne znači da optuženi neće imati određenih troškova. Svi ti troškovi čine troškove postupka i Sudsko vijeće odlučuje ko će snositi troškove postupka. U slučaju oslobađajuće presude troškove snosi država, a u slučaju osuđujuće optuženi, s tim da ga Sud može osloboditi ako utvrdi da nije u mogućnosti da ih plati”, navode iz Suda BiH.

Vještaci tvrde da su vještačenja opuženih za ratne zločine složena jer trebaju procijeniti kakvo je mentalno stanje osobe bilo prije 15 ili 18 godina.
 
Iz tog razloga neuropsihijatar Abdulah Kučukalić smatra da je potreban timski rad jer postoji vjerovatnoća da, pored mentalnog poremećaja, optuženi ima i neko organsko oboljenje. Tako se često za vještačenja uz neoropsihijatra angažuju i neourolog, neurofiziolog, psiholog, internista i neurohirurg.
 
“Može okrivljeni biti potpuno zdrav u momentu izvršenja krivičnog djela, ali nakon određenog broja godina može oboljeti i tada se ponovo rade vještačenja da se utvrdi da li je on procesno zdrav”, kaže Kučukalić, koji je uradio više vještačenja optuženih za ratne zločine.  

Unatoč zamjerkama, u Sudu BiH navode da se vještačenja zdravstvenog stanja zbog bolesti u toku postupka pokazuju kao opravdana i vrlo rijetko se desi da optuženi simuliraju bolest s namjerom odugovlačenja postupka.

Albina Sorguč je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.