Hronologija događaja: Ratko Mladić

1961. Mladić se upisuje na Vojnu akademiju u Beogradu.

1965. Nakon što je diplomirao, započinje karijeru kao potporučnik. Nakon toga je komandovao vodom, bataljonom, a potom i brigadom.

August 1989. Promoviran je u načelnika Odjeljenja za nastavu pri Trećoj vojnoj oblasti u Skoplju.

Juni 1991. Postaje zamjenik komandanta Prištinskog korpusa na Kosovu, a nedugo potom postaje i komandant Devetog korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA), predvodeći tu formaciju u borbi protiv hrvatskih snaga u gradu Kninu.

Oktobar 1991. Mladić je imenovan general-majorom snaga JNA, koje, pod njegovom komandom, učestvuju u ratu u Hrvatskoj.

August 1991. Pomaže paravojnim snagama Milana Martića, vođe hrvatskih Srba, u opkoljavanju sela Kijeva.

April 1992. Mladić je unaprijeđen u čin general-potpukovnika.

2. maj 1992. Mjesec dana nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila neovisnost, Mladić i njegovi generali blokirali su grad Sarajevo, započinjući tako četverogodišnju opsadu grada.

9. maj 1992. Preuzima mjesto načelnika štaba/zamjenika komandanta Štaba Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.

12. maj 1992. Kao odgovor na otcjepljenje Bosne od Jugoslavije, separatistička Skupština bosanskih Srba izglasala je formiranje Vojske Republike Srpske (VRS), imenujući Mladića načelnikom Štaba.

Mart 1994. Njegova kćerka Ana Mladić izvršila je samoubistvo u Beogradu očevim dragocjenim pištoljem.

Juni 1994. Mladić je unaprijeđen u čin general-pukovnika.

Juli 1995. Trupe pod Mladićevom komandom okupirale su UN-ovu zaštićenu enklavu Srebrenica i Žepa, ubivši pri tome preko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, uz etničko čišćenje između 25.000 i 30.000 izbjeglica iz tog područja.

Juli 1995. MKSJ/ICTY je optužio Mladića za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine.

August 1995. Tadašnji predsjednik Republike bosanskih Srba, Radovan Karadžić, degradira Mladića u čin savjetnika, optužujući ga za gubitak dva ključna srpska grada na zapadu Bosne, koja su malo prije toga pala u ruke Hrvatima.

Novembar 1995. MKSJ/ICTY proširuje optužnicu koja sada uključuje i optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine koji se odnose na napad na Srebrenicu iz jula 1995., kao i uzimanje članova UN-ovih mirovnih snaga za taoce.

Novembar 1996. Biljana Plavšić, tadašnja predsjednica Republike bosanskih Srba, otpušta Mladića sa položaja, iako je nastavio primati penziju sve do novembra 2005. godine.

Mart 2000. Navodno je viđen u privatnoj loži, okružen osmoricom tjelohranitelja, na fudbalskoj utakmici između Kine i Jugoslavije u Beogradu.

Mart 2000. Mladićev profesionalni vojni angažman je i zvanično okončan odlukom koju je potpisao Mirko Šarović, tadašnji predsjednik Republike Srpske.

Januar 2002. Sjedinjene Američke Države (SAD) nude 5 miliona dolara nagrade za informaciju koja bi dovela do hapšenja haških optuženika Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

Juni 2002. Srbijanska skupština usvojila je zakon kojim se nalaže saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) u Haagu.

Decembar 2004. Otkriveno je kako je srbijanska Vojska pružala utočište i štitila Mladića sve do 2004. godine, uprkos ponovljenim javnim pozivima na suradnju sa MKSJ/ICTY-om i privođenje ratnih zločinaca.

Juni 2005. Organizacija Human Rights Watch poziva Srbiju, EU i NATO da ispune svoje zakonske i moralne obaveze i osiguraju hapšenje Mladića i Karadžića, tvrdeći kako “srebreničke žrtve ne bi smjele čekati još jednu deceniju do ispunjenja pravde.”

Decembar 2005. Srbijansko Ministarstvo odbrane potvrđuje da je Mladić primao vojnu penziju od Srbije i Crne Gore do novembra 2005. godine.

Februar 2006. Izvori rumunske Vlade i razni drugi strani i domaći mediji izvještavaju da je Mladić uhapšen u Rumuniji, blizu srbijanske granice, u sklopu zajedničke specijalne operacije Rumunije i Britanije.

Glavna tužiteljica haškog Tribunala Carla Del Ponte, odbacuje izvještaje o Mladićevom hapšenju, pozivajući srbijansku Vladu da ga pronađe bez daljeg odlaganja.

Septembar 2006. Srbijanske vlasti vrše krivično gonjenje osoba za koje se sumnjalo da skrivaju Mladića. Otkrivena je mreža Mladićevih bivših kolega iz Vojske bosanskih Srba, prijatelja i rođaka koji mu pomažu. Također je otkriveno kako je Mladić živio u jednoj zgradi u ulici Jurija Gagarina više od godinu dana.

April 2006. Skupština Srbije i Crne Gore usvaja Zakon o zamrzavanju imovine haških optuženika.

Maj 2006. Pregovori između Srbije i EU-a su suspendirani zbog neuspjeha srbijanske Vlade da ispoštuje rok za Mladićevu isporuku postavljen od strane EU-a.

Juni 2006. Špekuliše se kako je Mladić nedavno preživio treći udar, te da su njegove šanse da preživi male.

Juli 2006. Srbijanska Vlada usvaja Akcioni plan za buduću saradnju sa MKSJ/ICTY-om.

Maj 2007. Nacionalistička NVO “Srpski nacionalni pokret 1389” postavlja lažne oznake na beogradskim ulicama, preimenovavši jedan bulevar po Mladiću. Ulica je preimenovana sedmicu dana prije toga u znak počasti za reformskog premijera Zorana Đinđića, ubijenog 2003.

Nakon ovoga, nekoliko se stotina sljedbenika Srpske radikalne stranke okupilo u Beogradu kako bi iskazali podršku Mladiću.

Oktobar 2007. Srbija nudi nagradu od milion eura za informaciju koja bi dovela do Mladićevog lociranja ili hapšenja.

Januar 2009. “Srpski nacionalni pokret 1389” postavlja plakate koji prikazuju takozvane “prave Srbe”, među kojima je i Ratko Mladić.

Prema anketi koju je provela Agencija za strateški marketing širom Srbije, na uzorku od 1.050 ljudi dvije trećine Srba ne bi odalo Mladića.

Juni 2009. Federalna TV u Bosni i Hercegovini prikazala je nekoliko video snimaka koji prikazuju Mladića kako slobodno živi u Srbiji. Rasim Ljajić, predsjednik Nacionalnog vijeća za saradnju sa Haškim tribunalom, kazao je kako je snimak star i već je predat MKSJ/ICTY-u u martu 2009. godine.

Maj 2011. Pripadnici policije uhapsili Ratka Mladića u Srbiji.