Selimović i ostali: Batinanje poslije ispitivanja

U sudnici su preslušane izjave Mile Zeca, Rade Paraša i Jove Reljića, nekadašnjih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), koje je Tužilaštvo BiH ranije saslušalo u Okružnom sudu u Banjoj Luci.

Svjedoci Tužilaštva su u svojim iskazima rekli da su ih pripadnici Petog korpusa ABiH tukli u zatočeničkim objektima u Bihaću i Cazinu, ali nijedan od njih nije mogao prepoznati optužene kao osobe koje su ih tukle.

Za zločine u Bosanskoj krajini terete se Mehura Selimović, Adil Ružnić i Emir Mustafić, bivši pripadnici ABiH. U optužnici stoji da se Selimović, Ružnić i Mustafić terete za pomaganje i podstrekavanje zatvaranja vojnika i civila srpske nacionalnosti u zatočeničke objekte u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu u periodu od 1994. do 1996. godine.

Tužilaštvo tvrdi da je Selimović bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa ABiH, Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja, dok je Mustafić bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa.

Svjedoci Zec i Paraš ispričali su da su ih pripadnici ABiH zarobili u novembru 1995. godine, nakon čega su zatočeni u Bihaću, gdje su ispitivani i premlaćivani.

“Bili smo zatočeni u kasarni u Bihaću, ne znam kako se zvala ta kasarna. Jedno veče su nas uveli u kancelariju gdje su ih bila petorica. Dali su nam papir sa 30 pitanja, ali mi nismo znali odgovore i nismo znali da trebamo odgovoriti ono što oni žele da čuju, te su nas počeli tući nogama i rukama”, rekao je Zec.

Ovaj svjedok je dodao da je tada zapisnik o ispitivanju zatvorenika vodio “vojni policajac sa ozlijeđenim okom”, za kojeg je čuo da je bio urednik dječije emisije na Radiju Bihać. Zec je kazao da ga taj vojni policajac nije tukao, ali jeste izvjesni “kapetan” tokom zatočeništva.

Svjedok nije u sudnici mogao među optuženima prepoznati te osobe.

Paraš je također kazao da su ga pripadnici ABiH “svaki drugi dan ispitivali”, jer mu je u ličnoj karti pisalo da je iz Trnopolja, mjesta kraj Prijedora gdje je bio logor u kojem su bili zatočeni Bošnjaci i Hrvati.

“Mene su više tukli od ostalih, stalno su me pitali za masovne grobnice. Ja o tome ništa nisam znao, jer i godinama prije rata nisam živio u Trnopolju. Tamo sam samo rođen. Poslije ispitivanja slijedilo je batinanje jer nisam znao odgovore na postavljena pitanja”, kazao je Paraš, dodajući da mu je žao što ne zna ko su ljudi koji su ga tukli.

Treći svjedok Tužilaštva BiH, Reljić, naveo je da su ga pripadnici ABiH ranili i zarobili ispred njegove kuće u selu Račići (općina Bihać) 26. oktobra 1994. godine. Ovaj svjedok je kazao da ga je tada “spasio” bolničar kojeg su zvali “Miško” jer je spriječio jednog vojnika da ga ubije. Uz njegovu pomoć je prebačen u bolnicu u Bihać, gdje je istog dana i operisan.

“Nakon boravka u bolnici prebačen sam u kasarnu u Bihaću, gdje me nisu tukli, ali sam pretučen zajedno sa ostalim u autobusu kada smo išli za Cazin. Tada su nas udarali palicama”, rekao je Reljić, dodavši da je na sličan način palicama pretučen i na dan razmjene, 3. marta 1995. godine.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. mart ove godine.