Posavina: Kočnica u procesuiranju ratnih zločina

Kao osnovni razlog zbog kojeg više od 10 godina nije bilo predmeta ratnih zločina, u Tužilaštvu Posavskog kantona navode da im nisu dostavljane krivične prijave, tako da nisu mogli voditi ni istrage.

U toj instituciji ističu da su od Okružnog tužilaštva Doboj i Tužilaštva Brčko Distrikta ove godine zaprimili 45 predmeta protiv 188 osoba, tako da bi uskoro mogli otvoriti prve istrage.

Unatoč tim najavama, suđenja za ratne zločine neće moći biti vođena pred Kantonalnim sudom u Odžaku zbog nedovoljnog broja sudija koji bi radili na takvim predmetima, a ni mogućnosti da tokom sudskog postupka pruže adekvatnu zaštitu svjedocima.

Sudski postupci će u ovom slučaju biti vođeni pred sudom koji odredi Vrhovni sud Federacije BiH (FBiH) iako zvaničnici pravosudnih institucija u Posavini pretpostavljaju da bi se predmeti mogli prebaciti u Tuzlu, koja im je geografski najbliža.

Rad pravosuđa u Posavini kritikuju žrtve sa ovog područja, ističući da nema “dobre volje” da se konačno procesuiraju odgovorni za počinjene zločine.

Pravosuđe u Posavini nadležno je za područje Odžaka, Orašja i Domaljevca-Šamca, gdje je, prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, tokom posljednjeg rata ubijeno ili nestalo oko 1.000 osoba.

Za zločine počinjene u Posavini do sada je jedino procesuiran Ferid Halilović, bivši čuvar logora u Odžaku, koji je pravomoćnom presudom Okružnog suda u Doboju osuđen na 15 godina zatvora.

Pored tih presuda, Vojni sud Orašje i Viši sud Bosanski Brod osudili su 47 osoba u odsustvu, za različita krivična djela počinjena na području koje sada ne pripada Posavskom kantonu.

Svih 47 procesa vođeno je u odsustvu optuženih, a što je dopuštao tadašnji Krivični zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ). Tim presudama 13 osoba je osuđeno na smrtne kazne, koje su naknadno – nakon što je 1998. u BiH ukinuta smrtna kazna – zamijenjene zatvorskim kaznama od 20 godina.

Marija Čolić, predsjednica Kantonalnog suda u Odžaku, kaže da su povučene potjernice za tim osuđenima, te da bi se, u skladu s današnjim važećim zakonom, svi ti predmeti morali vratiti u fazu istrage, kako bi se saslušali osumnjičeni.

“To su predmeti za djela koja su počinjena u Bosanskom Šamcu i trebali bi ih početi raditi u pravosudnim organima u Doboju, jer su sada u njihovoj nadležnosti”, kaže Čolić, ističući da te presude u odsustvu stvaraju problem jer su pravosnažne, a osumnjičeni ne zna ni da je optužen.

Za zločine počinjene u Odžaku i Bosanskom Šamcu, pred Haškim tribunalom je na šest godina zatvora pravomoćno osuđen Simo Zarić, nekadašnji načelnik za nacionalnu bezbjednost u Bosanskom Šamcu i pomoćnik predsjednika Civilnog savjeta u općini Odžak.

Selektivno procesuiranje

Luka Dabić, glavni tužilac Tužilaštva Posavskog kantona, ističe da bi u narednom periodu trebali pokrenuti prve istrage za ratne zločine, a objašnjava da ih do sada nisu imali jer “nismo imali osnovnih uvjeta – nismo zaprimili niti jednu krivičnu prijavu”.

“Ne može tužiteljstvo hodati po mjestima i gradovima i tražiti predmete. Imaju institucije koje otkrivaju ili prijavljuju kaznena djela. Tek kada nama dođe izvješće o nekom kaznenom djelu, možemo raditi. Izuzetak je ako bi tužitelj neposredno saznao za neki zločin, ali ovi tužitelji nisu bili ovdje i vjerovatno nisu ništa vidjeli”, objašnjava tužilac Dabić.

U narednom periodu, ističe Dabić, otvorit će istrage u četiri predmeta, a pored toga očekuju odgovore i od Tužilaštva BiH za još 41 slučaj koji su im poslali na ocjenu, a koje su dobili od Okružnog tužilaštva u Doboju i Tužilaštva Brčko Distrikta.

“U suštini, kod ova četiri predmeta nije ništa urađeno, tako da moramo krenuti od nule. U ovom momentu ne mogu reći ni koliko su složeni. To su istrage kod kojih ne znamo ni gdje su svjedoci, kako ih naći, kako prikupiti dokaze…”, kaže Dabić.

Sva tužilaštva u BiH imaju obavezu da predmete pošalju na ocjenu Tužilaštvu BiH, koje, prema Državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, donosi odluke o prebacivanju slučajeva u nadležnost kantonalnih ili okružnih pravosudnih institucija.

Prema Strategiji, svi manje osjetljivi predmeti ratnih zločina prebacuju se u nadležnost “nižih” sudova i tužilaštava, dok se osjetljivi, odnosno oni koji uključuju ubistva, silovanja i visoko rangirane osobe, procesuiraju pred Sudom BiH.

Ovisno o ocjeni predmeta, određeni broj će, kako naglašava Dabić, biti vraćen Kantonalnom tužilaštvu na daljnje procesuiranje, gdje nastaju novi problemi jer suđenja, u odnosu na sadašnje kapacitete, neće moći biti vođena pred sudom u Odžaku.

“Da bismo predmet ratnog zločina mogli uraditi, potrebno je pet sudaca, a mi trenutno imamo četiri. Nama je to već sada kočnica u radu nekih kaznenih predmeta. I da dobijemo takav predmet, mogli bismo raditi jedino ako ta osoba nije u pritvoru, ali je za ovako teška krivična djela iluzorno očekivati da se brani sa slobode”, objašnjava sutkinja Čolić.

Taj sud, kako Čolić dalje objašnjava, nema ni tehničkih uslova da pruži adekvatnu zaštitu svjedocima, kao što su izmjena glasa, svjedočenje iz druge prostorije i slično.

U posavskom pravosuđu ističu da bi se ovaj problem mogao riješiti prebacivanjem predmeta najbližem sudu, odnosno Kantonalnom sudu Tuzla, ili upošljavanjem novih sudija.

Prema postojećim zakonskim propisima, u slučajevima kada je neki sud spriječen da postupa u nekom predmetu zbog nedostatka, bolesti, izuzeća ili isteka mandata sudija, moguća je nužna delegacija, odnosno prenošenje predmeta na drugi sud istog ranga.

U situaciji sličnoj onoj u kojoj je sud u Odžaku, kaže Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), nalaze se i sudovi u Goraždu i Širokom Brijegu, koji također nemaju suđenja za ratne zločine. On dalje pojašnjava da imenovanje novih sudija u Goraždu i Odžaku nije moguće jer u tim sudovima nema dovoljno predmeta.

“Ukoliko nema dovoljan broj predmeta, onda se ne može ni proširiti sistematizacija. Faktički bi te sudije sjedile, a ne bi imale dovoljno predmeta da rješavaju”, kaže Novković.

Bez volje za kažnjavanjem odgovornih

VSTV-u se u toku ove godine obraćalo i Kantonalno tužilaštvo Posavskog kantona tražeći zapošljavanje dvaju tužilaca koji bi bili angažovani na predmetima ratnih zločina, a zbog priliva većeg broja slučajeva.

U VSTV-u ističu da će odluku o eventualnom upošljavanju novih tužilaca u tom tužilaštvu donijeti na jednoj od narednih sjednica.

Ipak, tužilac Dabić se nada da će biti donesena odluka u njihovu korist te da bi tako u narednom periodu mogli intenzivirati rad na tim predmetima, te naposljetku smanjiti i ogorčenje koje vlada među žrtvama.

Vlado Dragojlović bio je, kako kaže, zatočen više od sedam mjeseci u različitim logorima na području sjeverne Bosne, uključujući Odžak i Orašje, i teritoriji Republike Hrvatske. On ističe da su u tim objektima zatočenici bili maltretirani, mučeni i ubijani, te da je jako mali broj osoba odgovarao za te zločine.

“Svi govore o običnim izvršiocima, a ne i o onima koji su kreirali logore i znali za njih. Smatram da nema dobre volje da se odgovorni procesuiraju”, kaže Dragojlović, predsjednik Udruženja logoraša Modriča, koje okuplja žrtve s područja Posavine.

Sličnog je mišljenja i Anto Oršolić, predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) iz Odžaka, koji smatra da je neophodno sve zločine procesuirati, ali da je upitno koliko je to danas moguće.

“Ako već 17 godina od kada su počinjeni prvi zločini nije ništa urađeno, pola svjedoka je umrlo, dokazi su nestali, (…) ne znam ni da li je potrebno to ganjati. Tolike godine niko nije ništa poduzimao, ili jeste, ali stidljivo. Mislim da se na puno toga zakasnilo”, zaključuje Oršolić.

Aida Alić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.

———————————————————————————————–

Ovaj tekst je urađen kao dio projekta koji podržavaju građani SAD-a putem USAID-a u BiH. Za sadržaj ovog teksta je u potpunosti odgovoran BIRN i on ne mora nužno odražavati stavove USAID-a i Vlade SAD-a.