Članak

Dronjak: Torture i traume

4. Novembra 2010.12:27
Šefkija Kozlica, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine na području Drvara, ispričao je kako je 1992. godine proveo oko dva i po mjeseca u logoru Kamenica, gdje je doživljavao “stalne traume”.

This post is also available in: English

Dajući iskaz na suđenju Ratku Dronjku, nekadašnjem upravniku i komandantu logora Kamenica u blizini Drvara, svjedok Kozlica je kazao da je napustio svoj dom u junu 1992. godine nakon napada “srpske vojske” na selo Orašac u blizini Bihaća, te da je nakon nekoliko dana skrivanja u šumama s drugim mještanima sela uhvaćen i pritvoren u školu u Jasenici (općina Bosanska Krupa).

“Priveli su nas i tu su nam žicama ruke vezali. Došao je jedan čovjek i pitao nas za naoružanje, što smo mi odmah rekli da nemamo. Tu je počela tortura i batinanje. Tukli su svakog od nas dva ili tri sata pojedinačno, i uvijek tražili oružje”, prisjetio se svjedok, te dodao da je nakon toga odveden u Osnovnu školu “Petar Kočić” u Bosanskoj Krupi.

Kozlica je kazao da je u Krupi zadržan sve do 22. augusta 1992. godine, nakon čega je sa 21 zatvorenikom prebačen u logor Kamenica u blizini Drvara.

“U tom logoru sam doživio svašta, najviše trauma. Ja sam sreću imao da sam jedan od 100 koji nije tučen tamo. Međutim, imao sam strah. Kada nas na nuždu puste, ja nisam želio ići jer bi te tukli stražari. Svako veče izvodili su i tukli stražari”, kazao je Kozlica, i dodao da je optuženi Dronjak bio upravnik logora.

Državno tužilaštvo tereti Dronjka da je kao upravnik i komandant u logoru Kamenica i zatvoru u Osnovnoj školi “Slavko Rodić” učestvovao u uspostavljanju i održavanju sistema kažnjavanja i zlostavljanja, te mučenjima, ubistvima, premlaćivanjima i drugim nečovječnim djelima prema civilima i ratnim zarobljenicima u periodu od 1992. do 1995. godine.

Prvobitno je s Dronjkom bio optužen i Dragan Rodić, nekadašnji stražar, ali je nakon priznanja krivnje u oktobru ove godine osuđen na osam godina zatvora.

Govoreći o uslovima koji su vladali u logoru Kamenica, Kozlica je kazao da su zatvorenici ležali “na dekama na betonu”, s cipelama ispod glave.

“Hrana je bila katastrofalna, umjesto tri obroka nekada nije bio nijedan. (…) Kada se donosilo nešto kuhano, prvo su stražari uzimali, pa psi njihovi, i onda ono što ostane ide dezerterima srpskim, i tek onda nama logorašima ostatak pomiješaju s vodom“, prisjetio se svjedok.

Kozlica je dodao da je logor napustio 2. novembra 1992. godine, konvojem Crvenog križa.

Naredno ročište, kada će Tužilaštvo BiH saslušati novog svjedoka, zakazano je za 11. novembar ove godine.

Denis Džidić


This post is also available in: English