This post is also available in:
ura Selimović.
Ranko Gojić je rekao kako ga je u Cazinu “glavni bezbjednjak” – kojeg je u sudnici prepoznao kao Mehuru Selimovića – prilikom ispitivanja “išamarao” kada mu je rekao da je iz Novog Grada, te da je od njega tražio da priča o “stvarima koje nije znao”.
“Bio sam sâm s tim bezbjednjakom u uniformi. Ispitivanje je trajalo duže vrijeme. (…) Tražio je da pričam o ratnim zločinima, što ja nisam mogao da odgovorim”, prisjetio se Gojić.
Tužilaštvo BiH smatra Mehuru Selimovića, Adila Ružnića i Emira Mustafića odgovornima za pomaganje i podstrekavanje zatvaranja pripadnika vojske i policije Republike Srpske, kao i civila, u zatočeničke objekte u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu od februara 1994. do februara 1996. godine.
Selimović je, prema navodima optužnice, bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa Armije BiH (ABiH), Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja, dok je Mustafić bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa ABiH.
Gojić je zarobljen u blizini Novog Grada, a boravio je u mjestu Pištaline (općina Bosanska Krupa), te je nakon toga prebačen u prostorije preduzeća “Rad” u Cazinu.
“U Pištalinama su me ispitivali i usmeno i pismeno. Kada nisam znao, vodili su me u prostoriju gdje me je četiri-pet policajaca tuklo, pa su me opet vodili na ispitivanja”, rekao je Gojić i dodao da ga je tokom zarobljeništva ispitivalo više osoba.
Odbrana prvooptuženog je svjedoku prezentovala niz izjava, za koje je svjedok rekao da ih je potpisao u zarobljeništvu i na kojima su naznačena imena osoba što su ga ispitivale, a među kojima nije Mehura Selimović.
“Smatram da svjedok ne govori istinu kada prstom ukazuje na mog branjenika. To dokazuju i prezentirani dokumenti koje ćemo uložiti kao dokaze”, rekao je Asim Crnalić, branilac prvooptuženog.
Drugi svjedok Tužilaštva, Proko Pilipović je zarobljen 26. oktobra 1994. godine, a boravio je u kasarnama “Grmeč” i “27. juli” u Bihaću te u prostorijama “Zastavinog” servisa u Cazinu.
Pilipović je kazao da ga je samo jednom, u kasarni “27. juli”, usmeno ispitivao “glavni bezbjednjak” – kojeg je imenovao kao Selimovića, ali optuženog nije prepoznao u sudnici. Prema njegovom kazivanju, ispitivanje je “prošlo korektno”.
Svjedok je također ispričao da su prilikom razmjene, 11. marta 1995. godine, zarobljenici pretučeni u autobusu kojim su prevoženi.
“Povezali su nam ruke i oči i uveli nas u autobus. Kada smo krenuli, počeli su nas tući ti policajci koji su došli po nas iz Bihaća”, kazao je Pilipović.
Suđenje se nastavlja 25. augusta 2010.
