Kondić i ostali: Naredbe komande

Milorad Hrgić, bivši pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) Ključ, ispričao je Sudu da je “nekada u toku 1992. godine“, nakon nekoliko incidenata u blizini Ključa, čuo poziv “preko megafona” da se svi vojni obveznici trebaju javiti na gradski stadion.

“Na stadionu se okupilo 150 ili 200 ljudi, oko jedan bataljon, i raspoređeni smo u školski centar. Tamo su bili svi ti ljudi iz komande TO-a. Sjećam se da sam vidio Boška Lukića, koji je bio načelnik tog TO-a. U školi su nam formirali čete i vodove, i odatle nas slali na intervencije”, prisjetio je Hrgić.

Osim Lukića, Državno tužilaštvo tereti Vinka Kondića i Marka Adamovića da su tokom 1991. i 1992. godine sudjelovali u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na genocid, zločin protiv čovječnosti i ratne zločine.

U optužnici se navodi da je Lukić bio komandant Štaba TO-a općine Ključ, Kondić “izvjestan vremenski period” načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ključ, dok je Adamović bio zamjenik komandanta Ključkog bataljona TO-a.

Hrgić je kazao da je nekoliko dana nakon raspoređivanja u srednjoškolski centar, “po naredbi komande”, otišao na intervenciju u selo Prhovo.

“Rekli su nam da je tamo poginuo neki vojnik, pa da je naša vojska pucala i da su izginuli neki muslimani. Naš posao je bio obezbijediti sahranu, tako da smo okolo bili raspoređeni. Ništa se nije čulo ni osjetilo. Sa sobom smo poveli muslimane koji su vršili ukop, i kada su završili, oko jedan sat poslijepodne, vratili smo se nazad u školu”, ispričao je Hrgić, dodavši da mu nije poznato da li su poginuli Bošnjaci bili civili ili vojnici.

U optužnici se navodi da je “srpska vojska” 1. juna 1992. godine u selu Prhovo ubila najmanje 45 osoba, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici “Ciganska dolina” i na području Prhova, dok su ostali muškarci nakon ispitivanja odvedeni u školu “Nikola Mačkić” i SJB Ključ, te potom u logor Manjača.

Prema iskazu svjedoka Hrgića, u tom periodu primijetio je kako je određeni broj kuća u bošnjačkim selima Velagići i Pudin Han “porušen ili popaljen”, ali je dodao da veliki broj Bošnjaka još uvijek nije bio napustio područje općine Ključ.

“Tek kasnije je policija počela da privodi Bošnjake u stanicu milicije i na igralište kod osnovne škole. Neki od njih su vraćani kući, neki su išli na Manjaču ako su bili krivi za nešto, ne znam za sve…”, kazao je svjedok.

Drugi svjedok Tužilaštva, Radenko Kuburić, rekao je da je maju 1992. godine mobiliziran u Ključki bataljon TO-a, te da je, po naredbi Marka Adamovića, jedinica čiji je on bio pripadnik učestvovala u “zadacima na Vukovom brdu”.

“Naš zadatak je bio da vidimo da li ljudi imaju oružje, a ljude niko nije dirao. Ko je imao pušku samo smo tražili da se odnese dole kod škole u Humićima. Adamović mi je prišao i zamolio me da idem do Vukova Sela i vodim računa da neko ne dira žene i djecu”, dodao je Kuburić.

Prema navodima optužnice, počev od 28. maja 1992. godine, u akcijama vojske i policije sa zadatkom čišćenja sela Humići, Vukovo Selo i Prhovo, bošnjačko stanovništvo se istjeruje iz kuća, dok se dio muškaraca upućuje na ispitivanje.

Naredno ročište zakazano je za srijedu, 10. juni 2009. godine, kada će Tužilaštvo nastaviti sa ispitivanjem svjedoka Kuburića.