Mejakić i ostali: Vjera u pravdu
Zaštićeni svjedok Državnog tužilaštva protiv Željka Mejakića, Dušana Fuštara, Momčila Grubana i Duška Kneževića govorio je o zlostavljanju zatvorenika u logoru Omarska, gdje je bio zatočen tokom 1992.godine.
Tužilaštvo BiH tereti Mejakića, Grubana, Fuštara i Kneževića da su tokom 1992.godine u logorima Omarska i Keraterm učestvovali u premlaćivanju, mučenju, silovanju i ubistvima zatvorenika.
Zaštićeni svjedok K041 tvrdi da je u logor Omarska doveden 28. maja 1992.godine, nakon što je sa grupom muškaraca uhvaćen u šumi prilikom pokušaja bijega iz Kozarca.
“Opkolila nas je vojska u uniformama Jugoslovenske narodne armije (JNA) i odvela u omladinsko naselje Benkovac. Tamo su nas ispitivali i tukli. Onda smo prebačeni u Omarsku”, prisjetio se svjedok K041. Po dolasku u logor, svi zatočenici morali su proći kroz špalir vojnika.
“Naredili su nam da izađemo četveronoške iz autobusa i lajemo kao psi. Vojska je napravila špalir i tukla nas je kundacima”, rekao je zaštićeni svjedok K041.
Zarobljenici su potom zatvoreni u prostoriju koju su, prema riječima svjedoka, zvali Garaža. Zbog iscrpljenosti i nedostatka kisika, nekoliko osoba je umrlo u Garaži.
K041 tvrdi da je u logoru Omarska povremeno boravila grupa “specijalaca” iz Banje Luke koja je saučestvovala u mučenju i zlostavljanju zatvorenika.
“Mene i još trojicu zarobljenika iz Garaže su izveli vojnici koji su se predstavili kao specijalci iz Banje Luke. Nosili su plave uniforme. Naredili su nam da legnemo i počeli nas tući”, prisjetio se svjedok K041.
U logoru Omarska zaštićeni svjedok Tužilaštva je vidio i optužene Željka Mejakića i Momčila Grubana, zvanog Čkalja, kako razgovaraju sa stražarima.
“Mejakić je u logor dolazio u zelenom Mercedesu i bio je u uniformi. On i Čkalja su razgovarali sa stražarima i isljednicima ulogoru”, kaže svjedok.
Prema navodima optužnice, Željko Mejakić je od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandant logora Omarska, dok je Momčilo Gruban bio komandir smjene straže.
U logoru Keraterm Dušan Fuštar je od 24. maja do30. augusta 1992. godine bio jedan od trojice komandira straže, dok je, prema izjavama svjedoka, Duško Knežević povremeno dolazio u logor i učestvovao u zlostavljanju zatvorenika.
U direktnom ispitivanju Tužilaštva BiH svjedok je govorio i o odvođenjima zarobljenika na ispitivanja. Tokom juna 1992. godine odvedeni su svi muškarci iz porodice Garibović koji su bili među zatočenicima.
Prozvali su sve Gariboviće da izađu. Izašlo ih je12. Čuli smo jauke i vrisku, a onda rafalnu paljbu. Više ih nismo vidjeli”,rekao je svjedok K041.
Svjedok Tužilaštva je pričao i o “krvavom ručku”, tvrdeći da mu je to bio najteži trenutak koji je doživio. “Krvavi ručak” je bi oodmazda nad zatvorenicima nakon pogibije jednog vojnika.
“Vraćajući se s ručka, morali smo četveronoške proći kroz špalir vojnika koji su nas tukli. Zatvorenici su bili krvavi. Nekima su visile uši, bili su isječeni svuda. Za mene je to bio najgori trenutak, taj krvavi ručak”, ispričao je zaštićeni svjedok.
U toku unakrsnog ispitivanja advokat prvo optuženog Mejakića, Jovan Simić, od svjedoka je tražio da kaže koji su motivi njegovog svjedočenja, na što je svjedok odgovorio da “oni koji su počinili zločin trebaju biti kažnjeni”.
“Prošle godine sam gledao kako sahranjuju 308 osoba. Ja još nisam pronašao svog oca i brata, a danas, kada prođem svojim rodnim krajem, vidim da nema nekih ljudi”, odgovorio je sjedok K041.
Advokat Simić je svjedoka pitao i da li su muslimani početkom rata naoružavani u Prijedoru, te kako su bili organizovani i za šta su služili punktovi na kojima se vršila kontrola kretanja ljudi i vozila.
“Govorili su nam da su punktovi tu da bi zadržali međuljudske odnose i da će Prijedor biti oaza mira”, rekao je svjedok K041, koji je u logoru Omarska bio sve do 4.augusta 1992. godine, nakon čega je, sa grupom zarobljenika, prebačen u logor Manjača, gdje ostaje sve do 15. decembra 1992. godine.
Nastavak suđenja je 8. marta, kada će Tužilaštvo saslušati novog svjedoka.
