Mejakić i dr: Prvi svjedoci Tužilaštva BiH

Prvi svjedok Tužilaštva BiH protiv Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića, govorio je o zatočeništvu u logoru Omarska.

Mejakić, Gruban, Fuštar i Knežević su optuženi da su učestvovali u premlaćivanju, mučenju, silovanju i ubistvima zatočenika u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine.

Asmir Baltić tvrdi da je zarobljen 25. aprila 1992. godine u Prijedoru, zajedno sa brojnim drugim mještanima, i odveden u logor Omarska.

“Po nas su dolazili vojnici u uniformama i sa kacigama. Tada su svi muškarci od 16 do 70 godina autobusima odvezeni u Omarsku”, rekao je svjedok Baltić.

Kako je Baltić rekao, na ulazu u logor Omarska zarobljene je dočekao vojnik obučen “kao oficir”, za kojeg svjedok kaže da je bio prvo optuženi Željko Mejakić.

“Kada smo stigli, Mejakić nam je rekao da će nas tu skloniti dok se grad neočisti od Zelenih beretki i da ćemo kasnije biti pušteni”, prisjeća se svjedok Baltić, koji je u logoru Omarska ostao sve do 06. augusta 1992. godine.

Prema navodima optužnice, prvo optuženi Željko Mejakić je u periodu od 24.aprila do 30. augusta 1992. godine bio upravnik logora Omarska, dok je drugo optuženi Momčilo Gruban, zvani Čkalja, u istom periodu bio jedan od trojice komandira straže.

Dušan Fuštar je u periodu od 24. maja do 30. augusta 1992. bio komandir stražeu logoru Keraterm, dok je, prema riječima svjedoka, Duško Knežević, zvani Duća, povremeno dolazio i učestvovao u premlaćivanju i mučenju zatvorenika.

Baltić je rekao da je, kada je došao u logor, zatekao i drugo optuženog Momčila Grubana, zvanog Čkalja, koji je “jedno vrijeme dobro postupao sa zatvorenicima”. 

“Čkaljina smjena je bila dobra jer smo se mogli slobodnije kretati, ali se sve promijenilo zadnjih nekoliko dana, kada je nastupilo rešetanje svih”, rekao je Baltić, dodavši da su tijela ubijenih prebacivana “žutim tamićem”.

“Rijetko je bilo dana kada nisu odvozili mrtva tijela i kopali grobnice gdje su ih bacali”, tvrdi svjedok.

U logoru Omarska, prema riječima svjedoka, pored zatočenih muškaraca boravile su i žene, koje su zatvarane u Upravnoj zgradi, gdje su odlazili “isljednici iglavni u Omarskoj”.

Asmira Baltića je tužilac Peter Kidd ispitivao četiri sata, insistirajući da odgovara na pitanja o “lošim uslovima” života za logoraše, o “oskudnoj hrani”,ali i o mučenjima kroz koja su prolazili zatvorenici u Bijeloj kući, zgradi ukrugu logora Omarska.

“Na zidovima u Bijeloj kući bilo je krvi i čudno je mirisala jer su tu dovodili zatvorenike i tukli ih, a mnogi su tu i ubijeni”, tvrdi Baltić.

Svi zatvorenici iz logora Omarska i Keraterm su početkom augusta 1992. godine,nakon posjete stranih novinara, odvedeni u logore Manjača i Trnopolje. Baltićje 6. augusta 1992. godine prebačen u Trnopolje, odakle je 13. augusta iste godine pušten na slobodu. Prije oslobađanja je, kako je rekao, morao potpisati da svu svoju imovinu ostavlja Republici Srpskoj.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić je obrazložio da će Odbrana unakrsno ispitati svjedoka Baltića “nekom drugom prilikom” zbog nedostatka vremena na današnjem ročištu.

Nastavak je predviđen za 7. mart 2007.