Mandić: Suze u sudnici

Na početku dokaznog postupka Odbrane, iskaz je dao optuženi Momčilo Mandić, koji je, dok je govorio o događajima u Centru za obuku kadrova Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine u aprilu 1992. i o zatočenju svog brata, zaplakao.

“Moj brat je izašao iz škole držeći se za potiljak. Rekao mi je samo: ‘U redu je’”, ispričao je Mandić, čiji je brat Mlađo Mandić do početka rata bio načelnik Centra.

Momčilo Mandić se tereti da je predvodio napad na Centar koji se desio početkom aprila, kao i da je kao ministar pravde tadašnje Srpske Republike BiH odgovoran za funkcionisanje logora formiranih na području Sarajeva i Foče.

Mandić je od 1984. godine do prvih višestranačkih izbora, održanih 1990.godine, bio sudija Osnovnog suda II u Sarajevu, nakon čega je izabran zapomoćnika ministra unutrašnjih poslova RBiH.

“Na prvim višestranačkim izborima ubjedljivu pobjedu su odnijele nacionalne stranke, koje su htjele kontrolisati sve kadrove MUP-a, od portira do ministra”,rekao je Momčilo Mandić.

Nacionalne stranke su, tvrdi optuženi, zahtijevale i da sastav MUP-a odražava nacionalnu sliku, te se zbog toga, tvrdi, “moralo otpustiti oko 2.000 Srba, jer ih je bilo više”.

“Narod ovdje zna da su Srbi više voljeli da idu u vojsku i policiju, pa ih je zbog toga više u tim profesijama”, rekao je Mandić, dodajući da je do raslojavanja u policiji došlo sa smjenom pojedinih članova.

“Nacionalne stranke su birale kadar ne gledajući na stručnost i radno iskustvo”, kazao je Mandić.

Optuženi Momčilo Mandić je govorio i o ubistvu srpskog svata na Baščaršiji u martu 1992. godine, što je, prema njemu, “imalo velike posljedice na političko stanje i stanje u Sarajevu”.

Nikola Gardović, srpski svat, ubijen je 1. marta 1992. godine, za što je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu optužen Ramiz Delalić Ćelo.

“Srpski svat je ubijen na Baščaršiji samo zato što je nosio srpsku zastavu, a posljedica tog ubistva su bile barikade, koje su na miran način brzo uklonjene”, kaže optuženi Mandić.

Također je ispričao kako su se već u aprilu 1992. godine počeli javljati novi problemi, koji su kulminirali “okršajem” u Centru za obuku kadrova na Vracama.

“Do okršaja je došlo 4. aprila 1992. godine, nakon što je 35 Srba, pripadnika Specijalne policije, pokušalo ući u zgradu. Tenkovi JNA su već izašli na ulice kako bi pomogli uspostavi mira među zaraćenim stranama”, tvrdi Mandić, koji je rekao i da je naređenja za dolazak tenkova izdao general Milutin Kukanjac, koji je tada komandovao Sarajevskim korpusom JNA.

Momčilo Mandić kaže i da je general Kukanjac poslao Vojnu policiju, koja je rukovodni i nastavni kadar bošnjačke i hrvatske nacionalnosti odvela na Pale u Stanicu policije.

Prema navodima optužnice, osobe koje su odvedene na Pale ispitivane su i pretučene u Policijskoj stanici, a potom su odvedene u fiskulturnu salu škole na Palama, gdje su držane u zatočeništvu do 10. aprila 1992. godine.

Mandić je rekao i kako je bio na položaju zamjenika ministra sve do 8. aprila1992. godine, kada je smijenjen na zahtjev Alije Delimustafića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova.

Vlada tadašnje Srpske Republike BiH je formirana već u januaru 1992. godine, a u februaru je osnovano i Ministarstvo pravde. Momčilo Mandić je na čelo Ministarstvadošao 12. maja 1992. godine.

Sljedeće ročište je 27. februara, kada će Odbrana nastaviti ispitivanje optuženog.