This post is also available in:
Oko 200 optuženih za ratne zločine je u protekloj deceniji u pritvoru provelo ukupno 105.850 dana, ili 290 godina i dva mjeseca, prije nego što su bili pušteni na slobodu ili upućeni na izdržavanje kazne.
Prvi u pritvoru, još u junu 2004., bio je Abduladhim Maktouf, nekadašnji pripadnik Armije BiH (ABiH), koji je pravosnažno osuđen na tri godine zatvora za zločine počinjene na području Travnika.
Najkraći period u pritvoru proveli su Vehid Bajraktarević, osumnjičen za zločine u Bužimu, Stevo Jovanović, optužen za zločine u Čajniču, te Jozo Đojić, kojem se trenutno sudi za zločine počinjene u Odžaku. Oni su pritvoreni na period od deset dana do dvije sedmice i nakon toga su pušteni na slobodu.
S druge strane, rekorder po vremenu provedenom u pritvoru je Nedžad Hodžić, optužen za zločine počinjene na Igmanu i u selu Trusina kod Konjica, kojem je Sud BiH ukinuo pritvor nakon četiri i po godine.
Hodžić, nekadašnji pripadnik odreda “Zulfikar” ABiH, kojem se u odvojenim postupcima sudi za zločine počinjene u selu Trusina kod Konjica i na planini Igman, u pritvoru je bio od sredine 2009. do februara 2014. godine.
Zadržavanje u pritvoru od podizanja optužnice, prema Krivičnom zakonu, može trajati tri godine. Međutim, kada je Hodžiću istekao trogodišnji pritvor određen kao mjera na suđenju za zločin u Trusini, on je pušten i odmah zatim uhapšen te mu je određen pritvor u postupku za zločine počinjene na Igmanu.
Nekoliko optuženika je pušteno na slobodu nakon što su dali jamstvo. Krešo Lučić je 2007. pušten na slobodu nakon što je predao putne isprave, te stavio pod hipoteku nekretnine u vrijednosti od 200.000 maraka. Kasnije su iz pritvora uz jamstvo pušteni Gojko Kličković i Jovan Ostojić, kojima se sudilo za zločine počinjene u Bosanskoj Krupi, te Edin Džeko, Nihad Bojadžić i Zulfikar Ališpago, optuženi za zločine u Konjicu.
Kličković je ponudio jamstvo u iznosu od 216.000 konvertibilnih maraka, Ostojić 371.690, Ališpago 530.000, Bojadžić 746.658 i Džeko 600.000 maraka.
Prema zakonu, pritvor je krajnja mjera koja se određuje da bi se osiguralo prisustvo optuženog na suđenju ili dostupnost tokom istrage. Razlozi zbog kojih je Sud BiH najčešće određivao pritvor jesu mogućnost bjekstva i uništavanja dokaza te opasnost od utjecaja na svjedoke ili saučesnike.
Sud BiH je postepeno smanjivao broj osoba koje su bile u pritvoru, tako je 2007. godine oko 30 optuženika bilo pod mjerom pritvora, dok su prošle godine bila samo trojica. U većini slučajeva, Sud BiH je umjesto pritvora odredio mjere zabrane, koje uključuju zabranu napuštanja mjesta boravišta, oduzimanje putnih isprava, te zabranu uspostavljanja ili održavanja bilo kakvih kontakata s potencijalnim svjedocima ili saizvršiocima.
U slučaju osuđujuće presude, pritvor se uračunava u kaznu zatvora, a ukoliko neko bude oslobođen, od države može dobiti odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru. Do sada su optuženi pred Državnim sudom nakon oslobađajućih presuda dobili oko 600.000 KM kao odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru.
