Obrisi od granate na asfaltu na sarajevskoj pijaci Markale nisu zaštićeni, uništava se “sarajevska ruža”, a staklena ploha sa imenima ubijenih tog dana – 5. februara 1994. godine – iako promijenjena, izgleda neočišćeno, što mogu primijetiti žrtve, posjetioci pijace i turisti.
Spomen-ploča posvećena ubijenim građanima Sarajeva napravljena je 1996., a četiri godine kasnije imena poginulih su dodana na staklenoj plohi na fasadi pijace, a preko obrisa granate stavljena je staklena ploča. Tek 2018. godine postavljena je “sarajevska ruža” na mjestu gdje je pala granata.
Danas, 32 godine nakon masakra, spomenik na Markalama je u lošem stanju. Ploča sa imenima ubijenih građana Sarajeva, iako promijenjena uoči obilježavanja godišnjice u februaru 2026., izgleda prljavo. Mjesto gdje je “sarajevska ruža” nije zaštićeno, crvena boja se isprljala. Prolaznici, posjetioci i radnici na pijaci prelaze preko tog mjesta i time se dodatno uništava.
“Crvena boja je jako izblijedila… Krater mora da bude obilježen i da tu bude neka tabla, možda na bosanskom i engleskom jeziku da piše da je tu pala granata s Borija gdje je ubila 68 naših sugrađana, a 144 sugrađanina naša da su teže i lakše ranjena”, kaže za Detektor Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajeva.
Boli je činjenica da danas ovo mjesto, odnosno spomenik ubijenim civilima, izgleda zapušteno. Kako kaže, sve žrtve imaju svoje porodice, djecu, unučad i oni su nezadovoljni stanjem u kojem se danas nalazi spomenik, odnosno staklena ploha na kojoj su imena ubijenih.
“Često je prljav, ne može da se očisti, ne može da se dopre do unutrašnjosti ovih stakala da bi se to mjesto očistilo… Porodice koje dolaze na obilježavanje ovdje, koje dolaze da prouče Fatihu ili odaju počast, mislim da zavređuju jedno adekvatnije i bolje spomen-obilježje”, smatra Karović.
Pijaca Markale u periodu opsade Sarajeva bila je simbol opstanka. Ljudi su dolazili i kupovali potrepštine, mijenjali proizvode, ali su dolazili i po informacije. Vlada Kantona Sarajevo je 5. februar proglasila Danom sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva.
Direktor preduzeća “Tržnice-pijace” Jasmin Terović pojašnjava da oni upravljaju pijacom Markale u smislu organizacije prodaje voća i povrća, ali kada je u pitanju održavanje spomenika, nemaju nikakve ingerencije. Ono što kao društveno odgovorna kompanija mogu da urade jeste higijensko održavanje.
“Međutim, bilo kakve neke veće intervencije na samom spomeniku mi kao preduzeće, nažalost, ne možemo raditi”, navodi Terović i dodaje da bi spomenik na Markalama trebao imati drugačiji oblik i da bi nadležni trebali malo više voditi računa.
Terović kaže da mu se čini da se od izgradnje spomenika 1996. do danas pretjerano ne vodi računa, osim što ga svi posjete na godišnjicu.
Jasmin Terović, direktor preduzeća “Tržnice-pijace”. Foto: Detektor
“Trebalo bi mnogo više da se uradi, prije svega o samim podacima kako je došlo do ovog masakra koji se desio na pijaci Markale, do samog autentičnog ovoga mjesta gdje su ostali obrisi minobacačke granate koja je pala i ubila toliko naših sugrađana”, dodaje Terović.
Prema njegovim riječima, 2016. i 2017. pokrenute su aktivnosti u cilju izrade novog rješenja s Fondom memorijala, odnosno Memorijalnim centrom Sarajevo, koji je, kako navodi, nadležan za upravljanje “sarajevskim ružama”. Tada su, uz pomoć Grada Sarajeva, uspjeli izdejstvovati da se u obrisima granate napravi “sarajevska ruža”. Mjesto gdje je pala granata bilo je tada prekriveno staklenom površinom, koja nije bila adekvatno rješenje jer se pojavila mahovina, a staklo je pucalo s obzirom da je pijaca nastavila da radi i živi.
“Mislim da je dobro da je oko spomenika prikazan život, jer to upravo prkosi onome, da se nije uspio ubiti život u Sarajevu i da pijaca i dalje radi bez obzira na takav jedan strašan masakr i ubijanje građana Sarajeva”, dodaje Terović.
Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo, za Detektor navodi da nije upoznat u kakvom se stanju nalazi spomenik, jer nisu u velikoj mjeri nadležni za njega. Ono što vidi u prolazu i pri posjeti pijaci, Kulanić smatra da se treba dodatno zaštititi i urediti.
Napominje da je prije nekoliko godina postojala inicijativa da se spomenik izmjesti, odnosno idejno rješenje koje je bilo predočeno i predstavnicima udruženja, ali do njegove implementacije nikada nije došlo.
“Memorijalni centar je bio pozvan na konsultacije, idejno rješenje tog spomenika je radila Općina Stari Grad za vrijeme tadašnjega načelnika… Nismo učestvovali ni u izboru, ni u odabiru, niti u samom kreiranju idejnog rješenja, nego smo bili pozvani na prezentacijski sastanak, gdje su nama Općina i tadašnji načelnik Općine izložili to rješenje. Tu su bili i predstavnici udruženja i predstavnici civilnih žrtava rata”, pojašnjava Kulanić.
Od tada, prema riječima Kulanića, nikada više nisu dobili nikakvu informaciju u kojoj je fazi izrada spomenika, šta je sa idejnim rješenjem i imovinskopravnim odnosima.
Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo. Foto: Detektor
Terović pojašnjava da je 2022. godine Općina Stari Grad pokrenula aktivnosti na izmještanju jednog dijela spomenika uz samu ogradu pijace Markale.
Oni su, kako kaže, kao preduzeće, uključujući i civilne žrte rata, usaglasili rješenje, podnijeli zahtjev, dobili urbanističku saglasnost, bili voljni da daju dio zemljišta za izgradnju jednog zida koji bi bio uz pijacu sa stazom koja bi vodila do samog mjesta gdje je minobacačka granata pala, međutim nije došlo do realizacije.
Karović navodi da je Unija civilnih žrtava rata bila uključena u prezentaciju idejnog rješenja rekonstrukcije postojećeg spomenika, odnosno da bi se imena ubijenih postavila na vidno mjesto, pored ograde, dok bi “sarajevska ruža” i spomenik ostali na istom mjestu.
“Znači, cilj je bio ne samo da se izvrši rekonstrukcija spomen-obilježja nego da to spomen-obilježje bude vidljivo, da simbolizira borbu, a i opstanak građana grada Sarajeva koji su se borili da prežive – boreći se, radeći, dolazeći, kupujući, razmjenjujući i tako dalje, dolazeći na ovo mjesto, odnosno na pijacu Markale”, kaže Karović.
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajeva. Foto: Detektor
Kulanić naglašava da se u Bosni i Hercegovini često prepliću nadležnosti, posebno u Sarajevu, gdje je pet nivoa vlasti. Upravo zbog kompleksnosti uređenja, spomenička kultura nije uopće uređena u BiH i nema decidiranih propisa ko i na koji način treba da održava spomenike i sve se nastoji riješiti ad hoc ili privremenim rješenjima.
Govoreći o “sarajevskim ružama”, Kulanić kaže da treba urediti i njihovo rješenje koje su pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa. Smatra da se mora naći način kako “sarajevske ruže”, kao simbol ubijanja nevinih, dodatno zaštititi i učiniti vidljivim u prostoru.
“Svaki put kada želimo da obnovimo bilo koju ‘sarajevsku ružu’, mi moramo dobiti i spisak i saglasnost Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa. Zato što oni čuvaju autentične izvorne oblike svake ‘sarajevske ruže’. Nekada je izazov tehnologija koja se sama koristi za obnovu ‘sarajevske ruže’, nisu to uvijek najadekvatniji sastavi, ni kvalitet boja, iako po specifikaciji kroz tendere se uvijek traži ono maksimalno, ali nekada imaju i oni ekvivalenti koji nisu najadekvatniji”, pojašnjava Kulanić.
Terović govori da s novim načelnikom Općine Stari Grad Irfanom Čengićem nije razgovarao o novom spomeniku, ali vjeruje da su uposlenici ove općine upoznati s dokumentacijom. Preduzeće na čijem je čelu Terović spremno je dati dio parcele, uz saglasnost Vlade Kantona Sarajevo.
Karović kaže da je s dolaskom novog načelnika sve stavljeno u zaborav i da niko više nije aktualizirao ovo pitanje.
Spomen – obilježje ubijenim civilima na Markalama. Foto: Detektor
Načelnik Čengić odbio je razgovor s novinarima Detektora uz prijedlog da nam se dostave pisani odgovori. Do objavljivanja teksta, pisane odgovore nismo dobili. Na upite nisu odgovorili ni Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo i Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.
Bivši komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske Stanislav Galić i Dragomir Milošević su u Haagu za terorisanje građana Sarajeva osuđeni na doživotnu kaznu odnosno 29 godina zatvora. Na doživotni zatvor, za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, pravosnažno su osuđeni i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, i Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske.
Karović još jednom napominje da žrtve opsade i granatiranja Sarajeva još uvijek nemaju ni jednu podignutu optužnicu.
“Ovi ljudi koji su ubijeni, njihove porodice koje dolaze na obilježavanje ovdje, koje dolaze da prouče Fatihu ili odaju počast, mislim da zavređuju jedno adekvatnije i bolje spomen-obilježje”, zaključuje Karović.
