Godinjak i ostali: Jedinice s Igmana u Trnovu
Munib Mehanić je kazao da je bio u Teritorijalnoj odbrani (TO) Trnova i da je u julu 1992. postavljen za komandira jedne od četa. Naveo je da je na njegovo selo Turovi, u koje su došle i izbjeglice iz istočne Bosne, izvršen artiljerijski napad 31. maja i da je jedan čovjek poginuo, a nekoliko bilo ranjeno.
On je kazao da su napustili selo prema šumi, a kasnije je upućen na položaj Hum, odakle je vidio srpsko selo Milje, koje je bilo izgorjelo i u kojem nikoga nije bilo. Kako je rekao, konstantno su bili napadani.
“Bili smo pozvani u Štab 29. jula. Dobio sam usmenu naredbu od Šarića da se moja jedinica pretpočinjava i da ćemo učestvovati u oslobađanju Trnova. Sa zadatkom me upoznao operativac (…) da moja četa ide na tri pravca”, prisjetio se Mehanić.
On je kazao da su u akciji učestvovale i druge jedinice, uključujući “Šeher”, “Igmanske vukove”, “Zulfikar” i Riječku brigadu. Prema njegovim riječima, borbe su bile žestoke, a drugog dana su uz pomoć Zukine jedinice zauzeli komandno mjesto srpskih snaga, gdje su pronašli šest haubica, dva kamiona granata i dva trocijevca.
Pripadnici njegove čete, kako je naveo, nisu imali zarobljenih, ali druge jedinice jesu. Kazao je i da su naišli na veću grupu civila, prema kojima su imali human odnos.
Mehanić je rekao da su borbe i dalje trajale i da su se izvlačili, zajedno s civilima prema Trnovu.
“Put je bio težak. Jednoj ženi je ispalo dijete, mi smo ga uspjeli izvući iz kanala. (…) Vidjeli smo i leševe vojnika. (…) Prema raskršću za Rajski Do, sreli smo Edhema Godinjaka. (…) Tu su nas napali kasetnim bombama”, ispričao je svjedok.
Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi sudi se za zločine počinjene nad zarobljenicima i civilima na području Trnova. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.
Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba TO-a, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Svjedok Mehanić je rekao da misli da njihov Štab nije mogao upravljati operacijama o kojima je govorio.
Na pitanje Šarićeve braniteljice Vasvije Vidović, on je kazao da druge jedinice nisu bile pod komandom Štaba TO Trnova. Naveo je da misli da je jedinicama TO Trnova na terenu koordinisao Godinjak.
Svjedok Enver Bunar govorio je o akciji na Strajište u julu 1992. Pretpostavlja da je odluku o napadu donio “neko na Igmanu”. Ispričao je da su išli prema Gornjoj Presjenici i da su u dvije kuće pronašli pet do šest civila.
Dodao je da su naišli nepoznati vojnici, koji nisu bili iz Trnova, i da su im rekli da ih komandir čeka na određenom mjestu. Bunar je pojasnio da su civili ostali s tim vojnicima, a da je kasnije čuo da su ih odveli na Igman.
Svjedok je kazao da je nakon izvjesnog vremena čuo da su pobijeni Cvijetići, kao i da su im zapaljene kuće.
Kao svjedok Godinjakove Odbrane saslušan je i Ikmet Mehanić, koji je ispričao kako je sa saborcima iz TO Hrasnica upao u zasjedu na području Trnova.
On je kazao da su nakon pružanja pomoći izbjeglicama iz istočne Bosne namjeravali da prođu u kamionu kroz Trnovo, odakle je rodom, ali da su zaustavljeni u jednom uskom dijelu.
Mehanić je rekao da je vidio Dragana Kneževića i Mirsu Dedića i samo što je ostalima uspio reći da se ne brinu, jer su naišli na mješovitu patrolu, zapucalo je. On je naveo da je na njih trojicu pucao Goran Ivanović, te “četnici s kuće”.
Kako je dodao, uzvratili su vatru i uspjeli se izvući, uz četiri ranjena, uključujući i njega.
Suđenje se nastavlja 8. januara.