Blaženko Čečura kazao je da je tog dana s drugom pecao ribice, a potom otišao do igrališta u naselju, gdje je bio njegov brat Draženko.
Prisjetio se da je brat, koji je imao 15 godina, sjedio za stolom – koji se nalazio na igralištu između kuća – zajedno sa starijom djecom, dok su mlađi stajali okolo.
“Smijeh, zezanje, bilo je lijepo… I odjednom, zagušujući zvuk i udar, svjetlo”, rekao je svjedok, koji je tada imao 12 godina.
Kazao je da je neko vrijeme bio u nesvijesti, a kada je došao sebi, čuo je vrisku roditelja djece.
“Dozivaš u pomoć, ali nemaš glasa”, prisjetio se Čečura.
Rekao je da ga je komšija prenio do drveta i da je vidio oca i majku koji su istrčali iz kuće. Naveo je da je majka dozivala brata koji je smrtno stradao, kao i još nekoliko druge djece.
Ispričao je da su ga prevezli u ambulantu u Vitezu, gdje je doktor rekao da će ga umotati cijelog jer je bio krvav od glave do pete. Uslijedile su operacije i liječenje po bolnicama.
“Od toga dana bolovi i borba, patnja, do dana današnjeg”, kazao je Čečura, dodajući da u tijelu ima stotinu gelera.
Mensud Keleštura tereti se, u svojstvu komandanta 325. brdske brigade Armije BiH, da je 10. juna 1993. naredio potčinjenoj Brigadnoj artiljerijskoj grupi (BrAG) da izvrši artiljerijski napad na Podgradinu, dok se Hazimu Jašareviću na teret stavlja da je, kao komandir BrAG-a, izvršio tu naredbu preko sebi potčinjenih pripadnika artiljerijske grupe. Pripadnici BrAG-a su, prema optužnici, ispalili minobacačku granatu koja je pala na dječije igralište “Kod koša“, a usljed eksplozije je petero djece smrtno stradalo na mjestu, tri djeteta su naknadno preminula od posljedica ranjavanja, a ranjeno je njih petero.
Braniteljica Lejla Čović predočila je svjedoku Čečuri iskaz iz istrage u kojem se navodi da su 10. juna bili na igralištu kad su počele padati granate, te da su se sklonili, a poslije pola sata ponovo vratili. Svjedok je rekao da se ne sjeća da je bilo drugog granatiranja toga dana i da je bilo primirje.
Stipo Čečura posvjedočio je da je njegov sin Draženko poginuo, a Blaženko ranjen na igralištu kada je 10. juna pala granata.
“Djeca k'o djeca, igrali se”, rekao je svjedok.
Ispričao je da se čuo zvižduk granate i da je žena prva istrčala iz kuće.
“Na pola puta je pala, jer je vidjela dim… Ja sam za njom trčao”, prisjetio se svjedok.
Kazao je da je vidio kako je komšija pokupio mlađeg sina, dok stariji Draženko nije preživio.
Odbrani je rekao da su tog dana prethodno pale dvije granate, dalje od njihovog naselja. Potvrdio je da su bile priče da je granata na igralište ispaljena iz mjesta Kljake ili Murđovića.
Suđenje se nastavlja 2. decembra.




