Zoran Medić je posvjedočio da je bio pripadnik Karakajske čete, na čijem čelu je bio Milan Blagojević, da je neko došao i rekao da “muslimani hoće da provale u Tehnički školski centar (TŠC) u Karakaju i da moraju ići na obezbjeđenje”.
Svjedok je kazao da je ispred škole vidio, kako je rekao, svog rođaka – optuženog Branka Pejića – i izvjesnog Marka s nadimkom “Lopov”, te je naveo da ne zna ko ga je rasporedio na stražu ispred vrata na kojima se nalazila pukotina, kroz koju je pogledao i vidio da se unutra nalaze ljudi.
“Čuo sam da zatvoreni zovu ‘upomoć’, da su rekli da će umrijeti bez vode i kisika”, potvrdio je svjedok svoj raniji iskaz u kojem je opisao šta se dešavalo.
Rekao je da je čuo da je bilo paravojnih formacija iz Srbije i da se krio od njih jer je on hrvatske nacionalnosti. Potvrdio je i da je ranije izjavio da je jedan od zatvorenika gubio svijest. Kazao je da nikome nije predao stražu koju je čuvao jer je pobjegao s tog mjesta gdje je bio stražar maksimalno dva sata, te da ne zna šta je bilo s tim ljudima.
Za zločine protiv čovječnosti u Zvorniku optuženi su bivši komandant Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske Vidoje Blagojević i pripadnici Karakajske čete – Ivan i Milan Arapović, Kosta Pejić, Božo Radić, Mile Savić, Mile Blagojević, Ljubiša i Branko Pejić te Verica Radović. Optužnica ih tereti za nečovječna postupanja, prisilne nestanke i ubistva.
Svjedok Milan Stojkić, nekadašnji pripadnik Karakajske čete, kazao je da je držao stražu na brdu Vranjača kada je Zdravko Blagojević došao i rekao da moraju ići na obezbjeđivanje TŠC-a. Imao je saznanja da dolaze “muslimani iz Klise”.
Kazao je da on nije otišao na obezbjeđenje škole, nego kući, jer je poznavao ljude i bilo ga je, kako je rekao, stid. Iz priča drugih, saznao je da su zatvorenike čuvali pripadnici paravojnih formacija, s kojima su i druge jedinice imale problema.
Svjedok je potvrdio svoj raniji iskaz, koji mu je pročitala tužiteljica Diana Kajmaković, a u kojem je izjavio da je određeni broj muškaraca podlegao jer je bilo vruće i zagušljivo. Rekao je da ne zna šta se desilo s ljudima, te da pretpostavlja da su ubijeni.
Odbranama je svjedok kazao da ne može potvrditi ko je sve sa straže došao do škole jer je on otišao kući.
Tužiteljica je pročitala dva iskaza istog preminulog svjedoka Zdravka Blagojevića, koji je u prvoj izjavi opisao da je oko 450 ljudi bilo zatvoreno u TŠC-u, u kojem je bio na vanjskom obezbjeđenju. Čuo je da tuku zatvorenike, da su bili zatvoreni tri dana i dvije noći, te su autobusima, pod pratnjom vojne i civilne policije, odvezeni u pravcu Bijeljine, te su ubijeni u Pilici, u Domu kulture.
Zdravko Blagojević je u drugom iskazu opisao da je Karakajska četa formirana u okviru Drugog bataljona Zvorničke brigade, te da je, prema njegovom mišljenju, komandant brigade bio Vidoje Blagojević. U tom iskazu je izjavio da je njegov zadatak bio da 1. juna 1992. obezbjeđuje 500 zarobljenika u TŠC-u koji su bili zatvoreni dvije noći i tri dana, te da su ljude redovno tukli letvama i pripadnici paravojnih formacija su ih tjerali da pjevaju pjesme.
Po dolasku zarobljenika, kako je rekao, formirali su špalir kroz koji su zatvorenici morali proći, te da ih je i on rukom tukao.
“Vidoju Blagojeviću… sam predočio šta se dešava, on je rekao da će završiti da idu u razmjenu”, stoji u iskazu.
Sutradan, prema iskazu, došli su autobusi pod pratnjom policije, i zatvorenici su sprovedeni do Pilice, gdje su ubijeni, o čemu je pročitao u novinama iz Srbije.
Odbrane su prigovorile na čitanje zapisnika iz istrage ovog svjedoka.
Nastavak suđenja je 12. oktobar.
