Režiser i scenarista filma Alen Drljević za Detektor kaže da je Fahrudinova priča zaista priča o životu, a kada se govori o genocidu u Srebrenici, najčešće se govori o smrti.
“Fahrudin je primjer kako iz tog užasa može da se nastavi život. Ja sam uvijek imao to neko svjetlo koje je davao Fahrudin, ustvari sa onim što je on uspio uraditi nakon svega što mu se desilo”, pojašnjava on.
Drljević kaže da je bilo izazovno raditi, pogotovo jer su dvije trećine filma animirane, ali da je od velike pomoći bilo kada su se timu priključili animatori Antonio Ilić i Dino Hujić, kao i Igor Čamo, koji je radio dizajn zvuka, i Duško Ševgić, koji je uradio muziku.
Film prati priču sedmogodišnjeg Fahrudina, kojeg u devastiranom selu skriva otac Mehmed, ali vojska ih pronalazi i odvodi na stratište. Ranjen u ruku i nogu, dječak preživljava masovni pokolj. Njegov krik za ubijenim ocem, koji dolazi iz gomile leševa, na trenutak zaledi egzekutore. Komandir naređuje ponovno strijeljanje. Vozač kombija, koji je prisustvovao egzekuciji, suprotstavlja se naredbi i ranjenog dječaka odvodi sa sobom. Dok u mraku odjekuju nove salve metaka, kombi s Fahrudinom kreće u neizvjesnost.
Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a BiH i producent, prema čijoj ideji je rađen film, ističe kako osjeća zahvalnost što će BIRN BiH ove godine po četvrti put imati priliku da prikaže jedan od svojih filmova. Pojašnjava da “Fahrudin” nije samo priča o preživljavanju, već i o sjećanju, traumi i životu nakon genocida.
“U njenom središtu nalazi se jedan čin koji odudara od obrasca nasilja i pokazuje da pojedinačne odluke mogu imati presudan značaj, čak i u najtežim okolnostima. Upravo zato vjerujemo da ova priča zaslužuje da bude ispričana – ne kako bi umanjila razmjere zločina ili promijenila historijske činjenice, nego kako bi pokazala svu složenost ljudskih sudbina i podsjetila da humanost može postojati i onda kada se čini gotovo nezamislivom”, kaže Džidić.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica i producent ovog filma, za Detektor kaže kako genocid u Srebrenici nije počeo ubistvima u julu 1995. godine, nego mnogo ranije – oduzimanjem ljudskosti, brisanjem identiteta i uvjeravanjem da nečiji život vrijedi manje.
“Zato je svaka priča koju uspijemo sačuvati mnogo više od filmske priče. Ona je dokaz. Ona je svjedočenje. Ona je otpor zaboravu. ‘Fahrudin’ je upravo takav film. Ne pokušava objasniti genocid kroz velike historijske narative ili političke analize, nego kroz sudbinu jednog čovjeka. A upravo se u tome krije njegova snaga”, kaže Suljagić.
On dodaje da je za Memorijalni centar Srebrenica učešće u nastanku ovog filma nastavak misije – čuvati činjenice, dokumentovati ljudska iskustva i braniti istinu od onih koji bi je pretvorili u predmet političkog pregovaranja.
U vremenu kada se negiranje genocida institucionalizira, kada se osuđeni ratni zločinci slave a historijske činjenice relativiziraju, kaže Suljagić, ovakve priče nisu samo kulturni događaj, nego su čin javne odgovornosti.
“Zato je ‘Fahrudin’ mnogo više od filma. On je dio arhiva ljudskog iskustva genocida u Srebrenici. On je podsjetnik da iza svake masovne grobnice stoji pojedinačni život, iza svakog imena jedna porodica, a iza svake presude međunarodnih sudova čovjek čije dostojanstvo niko nije imao pravo oduzeti. Dok budemo čuvali i pričali ove priče, istina će ostati dostupna svakome ko je želi čuti, a oni koji pokušavaju prekrojiti historiju neće imati posljednju riječ”, kaže Suljagić.
Montažu filma radio je Antonio Ilić, a online montažu Elvedin Zorlak. Glasove za film dali su Igor Skvarica i Mak Softić. Kameru potpisuju Faris Dobrača i Amel Đikoli, a ton majstor je Samir Hrković. Urednici su Semir Mujkić i Džana Brkanić.
Ranijih godina na SFF-u premijere su imali Detektorovi filmovi “Pod zemljom”, “Samir Mehić Bowie – Pisma iz Srebrenice” i “Sanjam ih”.
