Na pitanje braniteljice Lejle Terzimehić šta se dešavalo 26. januara 1993. godine, Patković je kazao kako je u jutarnjim satima iz komande brigade stigla informacija o oružanom sukobu u selu Dusina i da je tom prilikom ili ranjen ili je poginuo Čamdžić, komandir čete koju je on ranije poslao gore.
Patković je ispričao da su potom krenuli prema tom rejonu i došli do samog ulaza u Dusinu i da je bilo dosta vojske iz drugih jedinica. Tu je, kako je rekao, vidio svoje vojnike i mještane kako vode kolonu zarobljenih, gdje je jednog od svojih vojnika pitao šta se desilo, na šta mu je vojnik kazao da su od nekog dobili naredbu da zarobljene vode u Lašvu.
Pojasnio je da je njegovo zadržavanje kod sela Dusina trajalo deset do 15 minuta jer je žurio da se vrati u komandu. Patković je dodao da se u Dusini sukob vodio na dva mjesta – na vrhu sela prema Busovači i na brdu prema Donjoj Višnjici. Prema njegovim riječima, “Rajić je poginuo na drugom dijelu sela”, dok je on došao drugim putem.
“Doista nisam vidio tijelo. To je bilo na drugom kraju sela Dusina prema asflatnom putu, a ja dolazim iz drugog pravca”, rekao je Petković.
Tužiteljica Sanja Jukić je kazala da će svoj komentar na Patkovićevo svjedočenje dati u završnoj riječi.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog komandanta HVO-a Zvonka Rajića, koji je ležao ranjen na zemlji.
Nermin Tajan, svjedok Odbrane, ispričao je da je u januaru 1993. bio na funkciji pomoćnika komandanta za bezbjednost Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade, da ga je pozvao Patković da zajedno idu na teren. Prisjetio se da su im se tokom odlaska u Dusinu pridružila dvojica-trojica vojnika koji su išli u istom pravcu. S ulaskom u selo pitao je jednog od vojnika gdje je poginuo komandir čete, a potom su se Patković i on razdvojili.
Tajan je ispričao da je potom sišao do Patkovića, da ga obavijesti, te je dolje vidio kolonu zavezanih vojnika HVO-a, za koje je čuo da će biti odvedeni u Lašvu na razmjenu. Svjedok je dodao da su zarobljenici odvedeni u Lašvu i da su predani, vjerovatno, Vojnoj policiji, nakon čega su se vratili u kasarnu.
U unakrsnom ispitivanju tužiteljica je upitala svjedoka koliko je vremena prošlo od njihovog razdvajanja do trenutka kada se ponovo vraća u Dusinu, na šta je svjedok rekao da je to trajalo nekih pet-šest minuta te da je mogao vidjeti Patkovića.
Jukić je podsjetila svjedoka na njegov iskaz iz istrage u kojem nije spomenuo da su ih sustigli vojnici na putu prema selu, nego da su vojnike zatekli u selu Dusina, na šta je svjedok kazao da je tačno i da su ih susreli i da su ih zatekli u selu.
Na pitanje tužiteljice zašto na ispitivanju nije rekao da su ih sustigla dvojica-trojica vojnika, svjedok je kazao da je odgovarao na pitanja koja su mu postavljana.
Svjedok je rekao da on nije imao naoružanje, ali da misli da je Patković imao pištolj.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. maj.
