Galib Dervišić, nekadašnji komandant 319. brigade Armije u Žepču, kazao je da je poslije određenih incidenata 24. juna 1993. došlo do sukoba s pripadnicima 111. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Nakon nekoliko dana borbi, kako je naveo, bili su prinuđeni da se predaju.
“Vidjeli smo da gotovo nema izlaza, da smo skroz u okruženju. Još bi se mogli držati, ali kad je došla artiljerija…”, prisjetio se svjedok.
Prema njegovim riječima, s komandom HVO-a je dogovoreno da pripadnici Armije polože oružje, da se izvrši trijaža, a da civili ostanu u kućama. Međutim, poslije je javljeno da civili ne mogu ostati i saznao je da su prebačeni u krug preduzeća “Nova trgovina”.
Dervišić je rekao da je on u pratnji Vojne policije HVO-a odveden u jednu kuću, a odatle je poslije dva dana prebačen u školu u Perkovićima. Kazao je da je bio u učionici, a da su u sali bili civili.
“Dovedeni su članovi moje komande. Muharem Pehlivanović je donesen isprebijan, jedva je govorio”, rekao je svjedok.
Dodao je da je od njih saznao da su civili još u štalama i hangarima i da ga je to potreslo, jer je bilo starih ljudi i male djece.
Dervišić je rekao da je iz škole poslije desetak dana prebačen u “Silos”, koji su takođe obezbjeđivali vojni policajci. Naveo je da je tu bila zloglasna ćelija “šestica”.
“Jasmin Musić, komandir Vojne policije 319. brigade, izveden je iz te ‘šestice’… pretučen, unesen nazad i od posljedica je preminuo”, kazao je Dervišić, napominjući da to nije vidio, nego da je saznao od drugih.
Rekao je da mu se čini da je čuo da je “Musića izveo Vrba i još neko”. Kako je naveo, to mu je kazao Ismet Berbić, koji je takođe bio pretučen.
Dervišić je rekao da je poslije nekoliko dana odveden u školu “Rade Kondić” u Žepču, gdje je ostao do puštanja u januaru 1994. godine. Kazao je da se načelnik štaba njegove brigade Adnan Mešić vratio krvav sa ispitivanja.
Rekao je da su zarobljenici odvođeni na radove na borbene linije HVO-a, gdje je njegov rođak ranjen i poslije podlegao, a kako je čuo, dvojica su ubijena prilikom pokušaja bijega.
Svjedok je izjavio da njega nisu zlostavljali ni na jednom mjestu zatočenja, te da je išao na radove u grad kad bi se dobrovoljno javio.
Za zločine u Žepču sudi se nekadašnjim pripadnicima Vojne policije Alojzu Vrbiću, Marinku Martiću i Franji Joziću te Ivi Mrkonjiću, koji je optužen u svojstvu načelnika policije u Žepču.
Branilac Dražen Zubak sugerisao je da je Musić preminuo 15. avgusta, kad je svjedok već bio prebačen iz “Silosa”. Dervišić je ponovio da pred njim niko nije tučen, a da Musić nije odmah preminuo poslije prebijanja.
Braniocu je rekao da je moguće da su pripadnici “Zelenih beretki” bili zatvoreni u “šestici” u “Silosu”, ali da mu nije poznato da su to bili oni koji su odlazili i ratovali protiv HVO-a na drugim područjima.
Dervišić je kazao da je njegova brigada bila napravila plan za odbranu od HVO-a. Optuženog Mrkonjića interesovalo je ko je tražio da u Žepče dođe specijalna policija iz Zenice. Svjedok je rekao da je on, kao najviša komanda, tražio pojačanje radi zaštite civila i da je došla obična policija.
“Znate koliko je bilo policajaca Hrvata, koliko Muslimana”, kazao je svjedok.
Suđenje u ovom predmetu nastavljeno je poslije dužeg zastoja zbog bolesti i smrti pojedinih optuženih.
Naredno ročište zakazano je za 14. juli.
