Ponedjeljak, 6 aprila 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Branilac Glušca Nebojša Pantić je naveo da u Ljubiji nije postojao širok i sistematičan napad usmjeren protiv nesrpskog stanovništva koji je za cilj imao progon, već da je riječ o paušalnim tvrdnjama Tužilaštva koje nisu dokazane.

“Mnogi pripadnici Bošnjaka i Hrvata su ostali u Ljubiji. Tužilac nije ponudio nijedan dokaz, osim što je priložio sudski utvrđene činjenice iz haških presuda. Nije dokazano da su optuženi željeli da učestvuju u širokom i sistematičnom napadu koji je usmjeren protiv nesrpskog stanovništva“, rekao je Pantić.

Podsjetio je kako je prvooptuženi u ovome predmetu bio Slobodan Taranjac u odnosu na kojeg je postupak zbog bolesti razdvojen, a da je nesporno da je Glušac bio zamjenik komandanta Šestog bataljona kojim je komandovao Rade Bilblija. Prema riječima branioca, tužilac je novom optužnicom svim rukovodećim licima izvršio “disperziju odgovornosti“.

“Tužilaštvo je dalo više opcija, pa ispada da Sud treba da se opredijeli o načinu izvršenja krivičnog djela bez konkretnog opisa realizacije“, rekao je Pantić.

On se pozvao na nalaz vještaka vojne struke Martina Frančeševića prema kojem Vojna policija nije mogla biti u sastavu bataljona – nego brigade, te samim time proizilazi da Glušac nije mogao komandovati Vojnom policijom koja je naredbe dobijala iz komande brigade, što jedan od svjedoka i potvrdio. Naveo je i da, prema vještačenju Frančeševića, Glušac nije imao nikakva ovlaštenja kao zamjenik komandanta.

“Uloga zamjenika komandanta je da ‘uskoči’ kada nema komandanta. Tužilaštvo nije dokazalo ni pitanje faktičke komande u slučaju mog branjenika. Optužnica ima za cilj da odgovornost za nemili događaj prenese na osobe koje ne mogu da odgovaraju da bi se postigao cilj da neko za zločin mora da odgovara “, kazao je Pantić prije nego je zatražio od Sudskog vijeća da oslobodi Glušca, jer Tužilaštvo nije van razumne sumnje počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret.

Glušac je u obraćanju Sudskom vijeću rekao kako niko od svjedoka nije rekao da je on bio prisutan prilikom zarobljavanja muškaraca u Miskoj Glavi i njihovom prevozu do stadiona Ljubija. On je naveo kako zamjenik komandanta bataljona nema nikakvu nadležnost kada su prisutni komandanti jedinica.

Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović su optuženi za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.

Babićeva braniteljica Mersiha Delić je navela kako smatra da Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo svojstvo i odgovornost njenog branjenika. Podsjetila je kako se optuženima stavlja na teret da su počinili udruženi zločinački poduhvat (UZP) koji Tužilaštvo, prema njenim riječima, nije dokazalo da je postojao, niti da je ijedan od optuženih imao svijest i namjeru o učešću u njemu.

“Tužilaštvo mora dokazati namjeru optuženih u provođenju zajedničkog plana koji vodi ka ostvarivanju zajedničkog cilj. Niti iz jednog materijalnog dokaza ili svjedočenja ne proizilazi da su optuženi imali zajednički plan, a shodno tome Tužilaštvo nije dokazalo učešće Babića u njemu“, rekla je Delić.

Ona je navela kako ničim nije dokazano da je Babić davao naredbe vojnicima i policajcima koje se odnose na postupanje prema civilima.

“Ne postoji nijedan dokument sa Rejonskog kriznog štaba Ljubija da je Babić mogao biti član UZP-a. Navodi Tužilaštva su da je postojao sastanak na kojem su učestvovali optuženi, gdje je odlučeno da će civili biti sprovođeni na stadion Ljubija, ali Tužilaštvo nije ponudilo nikakav dokaz da su se usaglasili oko toga“, rekla je Delić.

Govoreći o Babićem svojstvu, ona je rekla kako mu je jednom optužnicom na teret stavljeno da je bio savjetnik komandanta Šestog ljubijskog bataljona, te da je bio prvi operativac. Braniteljica se pozvala na vještačenje Frančeševića, koji je utvrdio da prema formacijskim knjigama Babić nije imao nikakvu formacijsku dužnost.

“Nije imao raspored ni kontrolu u bataljonu. Ne postoji dokaz da se nalazio na licu mjesta u vremenu izvršenja zločina. Predlažem da ga oslobodite odgovornosti“, rekla je Delić.

Babić će na narednom ročištu, koje je zakazano za 20. april, iznijeti svoje završne riječi, nakon čega bi to trebale učiniti Odbrane Došenovića i Panića.

Najčitanije
Saznajte više
Olović: “Odoh ja, jednom se umire”
Svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali kako su čuli da su njihovi srodnici, čije posmrtne ostatke nikada nisu pronašli, 1992. godine odvedeni u Policijsku stanicu u Miljevini po naredbi komandira Miće Olovića.
Jevtić i Perišić: Pronalazak ostataka ubijenih i zapaljenih ljudi
Na suđenju za zločine nad Srebreničanima u julu 1995. godine, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je pronašao mjesto gdje su bili posmrtni ostaci 30 ubijenih i zapaljenih ljudi.
Bužimkić i ostali: Bio u koloni na koju je zapucano
Muratović i ostali: Čuo da je policija maltretirala zarobljenike