Murat Hurtić je kazao da je 2004. godine, kao član Komisije za nestale, preko Senahida Hasanovića stupio u kontakt sa svjedokom JM-1, koji ih je odveo na područje između Buljima i Manovića. Zaustavili su se kod jedne trešnje.
“Ja sam stao na nešto tvrdo… Ispod desne noge izvadio sam čahuru”, prisjetio se Hurtić.
Kazao je da je kod potoka primijetio nekoliko lobanja, koje su s jedne strane bile obrasle mahovinom. Vidio je i pojedinačne kosti u hlačama, manje nagorene kosti, kao i komade žice.
Rekao je da je pitao JM-1 šta se tu dogodilo, a on mu je ispričao kako su uhvatili 30-ak ljudi na području od Buljima prema Kamenici i kako su ih odveli u jednu kuću u Manovićima.
“Ovih 30 je izvedeno iz podruma i nas 15 je određeno da ih prati do mjesta strijeljanja. Dovedeni su do trešnje”, prisjetio se svjedok šta mu je ispričao JM-1.
Dodao je da je kazao da je prvo izdvojeno njih 20 i da je neko naredio da ih ubiju, te je otvorena vatra, a onda je rečeno da se donese kanister, kako bi ih zapalili. Kada su počeli da gore, kako mu je ispričao JM-1, ranjeni su počeli da jauču i oni su se povukli, jer nisu mogli to da slušaju.
Potom je preostalim zarobljenicima naređeno da idu preko tih zapaljenih. Hurtić je rekao da mu je JM-1 pričao da je jedan ranjeni skinuo žice i počeo da bježi, ali da su ga stigli. Naveo je da je molio da ga ne ubiju, ali da ga je izvjesni Drago ubio sjekirom.
Svjedok je saznao da je prije pogubljenja ubijen jedan zarobljenik kad su ih doveli u Manoviće. Od JM-1 je čuo da je kod čovjeka koji je imao dugu kosu i koji se zvao Izo ili Izudin pronađena veća količina novca, te je odveden u šumu i ubijen.
Hurtić je kazao da je nakon susreta s JM-1 pronađeno 30 tijela. Na pitanja tužioca Predraga Tomića, on je rekao da ne zna kako su mogli tako brzo da donesu benzin, kao i da je u Manovićima bila komanda.
Milan Jevtić i Ostoja Perišić optuženi su za ubistva 31 bošnjačkog civila iz Srebrenice. Prema optužnici, Jevtić je bio komandant Prvog bataljona Milićke brigade, a Perišić pripadnik te jedinice.
Na pitanje branioca Radeta Golića da li mu je JM-1 kazao da je i on učestvovao u zarobljavanju, Hurtić je rekao da je bio u toj grupi. Izjavio je da je put do tog područja teško prohodan.
Svjedok je na pitanja branioca Petka Pavlovića rekao da mu se JM-1 nije predstavio kad su se sreli, navodeći da on to inače nije ni tražio jer mu je glavni cilj bio da pronađe posmrtne ostatke. Na pitanja tužioca pojasnio je da se s njim ponovo sretao i da je tada saznao za njegovo ime.
Kazao je da bi bio spreman da se suoči s JM-1. Potvrdio je da je rekao: “Mi smo ih izrafalali.” Kazao je da lice mjesta policija nije obezbjeđivala do dolaska ekipe koja je obavila ekshumaciju.
Tužilac je pročitao iskaz iz istrage preminulog svjedoka Senahida Hasanovića, koji je ispričao kako se po povratku u svoje selo raspitivao o nestalim mještanima. Naveo je da je kontaktirao s JM-1, koji mu je rekao da zna gdje je ubijeno 30 ljudi, te da je poslije toga kontaktirao Murata Hurtića.
Naveo je da su mještani Manovića govorili da nisu čuli više jauka nego kad su ljudi zapaljeni. Saznao je da je jedan ubijen sjekirom. Hasanović je kazao da je čuo kako su jednog bili odveli u komandu u Manovićima i kako su kod njega pronašli 3.000 maraka, te su ga ubili.
Odbrana je prigovorila na zakonitost i relevantnost iskaza.
Suđenje se nastavlja 4. maja.
