Kristijan Jokić je kazao da se u septembru 1993. pridružio četi Vojne policije i da je tu upoznao Jurića. Rekao je da je od oktobra u njihovoj jedinici bila angažovana svjedokinja S-3, s kojom je kontaktirao i poslije rata, kada je pomagao povratnicima.
Svjedočeći na poziv Odbane Jurića, kazao je da su svjedokinju određena lica upućivala da se obrati boračkoj organizaciji i da pokuša ostvariti pravo kao osoba koja je bila zatvorena.
“Ona je rekla da je kratko bila u Donjoj Mahali i da je poslije upućena na radnu obavezu”, kazao je Jokić.
Naveo je da mu svjedokinja nije spominjala optuženog Jurića.
Jurić je optužen s Đurom Matuzovićem, Ivom Oršolićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, te Stjepom Đurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama počinjenim u Orašju.
Na pitanja tužioca Milanka Kajganića, Jokić je rekao da u Donjoj Mahali nije bio logor, već prije pritvor. Kazao je da se svjedokinja S-3, koja je srpske nacionalnosti, mogla slobodno kretati, kao i većina drugih.
Tužilac je naveo da je svjedok bio u Vojnoj policiji poslije perioda koji obuhvata optužnica u odnosu na Jurića.
Braniteljica Irena Pehar je u materijalne dokaze uložila set medicinske dokumentacije iz 1993. godine.
“Ovo je dokumentacija kojom se dokazuje da je Mirko Jurić bio bolestan i nesposoban za vršenje dužnosti”, rekla je Pehar.
Uloženi su i vojni dokumenti o angažovanju optuženog.
Tužilac Kajganić nije imao prigovora, navodeći da dokumentacija potvrđuje da je optuženi bio pripadnik Vojne policije u vrijeme radnji koje su mu stavljene na teret.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. novembar.
