Dragoljub Knežević, pripadnik nekadašnjeg Centra nacionalne bezbjednosti, objasnio je da je zadatak njegove službe bio da prate tragove i vrše vještačenja. Naveo je da mu je poznato da su u zgradi policijske stanice bili pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).
Kazao je da je optuženi Bokarić bio rezervni radnik koji je došao iz Zenice, te da je nakon dva ili tri mjeseca otišao u vojsku.
Ispričao je da kao operativac nije mogao naređivati pripadnicima javne bezbjednosti, te da bi, ukoliko bi mu neki policajac saopštio određenu informaciju, to morao provjeriti.
Pojasnio je da je 25. septembra 1992. godine došao na posao u žurbi zbog bolesti jednog člana porodice, te da je tada saznao da se u Bukrešu desio zločin, a tijela bačena kod Drine.
Tužilac je podsjetio svjedoka da je ranije izjavio da su pripadnici iz Malovićeve jedinice počinili taj zločin, a Knežević je rekao da se o tome “samo ogovaralo”.
Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavlja odvođenje i ubistvo 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći sa 24. na 25. septembar 1992. godine.
Svjedok Mitar Jolović, nekadašnji pripadnik Specijalne jedinice MUP-a RS-a, kazao je da je njegov komandir bio Duško Malović i da su bili smješteni u zgradi Policijske stanice u Bijeljini.
Tužilac Ivan Matešić predočio je svjedoku dokument na kojem se nalazi spisak pripadnika MUP-a RS-a, a svjedok je potvrdio da se na tom aktu nalazi i njegovo ime i prezime.
Ispričao je da su imali automatske puške, a kasnije i pištolje, kojim vozilima su raspolagali, te koje su uniforme koristili.
Svjedokov primarni zadatak, kako je rekao, bilo je provođenje policijskog sata, a naveo je da su mu poznati nadimci Dizna i Jovica.
“Družili su se nekad s Malovićem i imali su neke zajedničke djevojke”, kazao je svjedok.
Tužiocu je kazao da mu ništa nije poznato o događaju u naselju Bukreš u noći sa 24. na 25. septembar 1992. godine, da ne zna gdje je bio tada i da se samo nagađalo ko bi mogao biti izvršilac tog djela.
“Mene su dovodili u vezu s tim događajem. Televizija RTRS je objavila da sam ja bio s ostatkom jedinice”, rekao je svjedok i pojasnio da je nakon toga pisao protestno pismo, zvao urednike i da su potom objavili demanti.
Suđenje se nastavlja 16. marta.
