Sakib Avdibegović kazao je da je u februaru 1992. smijenjen s pozicije načelnika Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Starom Gradu, a da je na njegovo mjesto došao Hamid Bahto, dok je on ostao pripadnik formacije.
Ispričao da je 3. maja krenuo u posjetu rodbini kada je u vozilu naišao Jovan Divjak i pozvao ga da pođe s njim do Bistrika. Avdibegović je rekao da je taj dan bio zarobljen Alija Izetbegović i da ga je vidio u kasarni JNA na Bistriku, gdje je dogovarana razmjena.
Naveo je da su vojnici pakovali stvari u kamione i da je bilo ljudi iz opštine i policije, ali da nije vidio Jusufa Pušinu i Bakira Alispahića, kao što se navodi u njegovom iskazu iz istrage. Prema njegovim riječima, na Bistriku je bilo dosta “samoogranizovanih boraca građana”.
“Bili građani što su branili svoje mahale”, rekao je Avdibegović.
Tužilac Mladen Vukojičić podsjetio ga je da je u istrazi naveo da su pripadnici TO-a sve držali u okruženju. Svjedok je rekao da su svi oni bili pripadnici TO-a.
Predočeno je da je ranije izjavio da je čuo kako Nusretu Šišiću preko stanice neko naređuje da sve to treba razoružati, spržiti i uništiti, a da mu je on prišao i rekao da to slučajno ne uradi.
Avdibegović je rekao da nije znao da je to Šišić, ali je potvrdio da je čuo razgovor, s tim što je napomenuo da nije rečeno spržiti.
“Sprečavali smo da se desi incident, i ja i Jovo smo molili”, rekao je svjedok.
Naveo je da je jedan momak iza kontejnera nišanio vojnike tromblonskom minom, koju mu je on skinuo s puške. On je rekao da ne zna da li je momak bio iz TO-a, kao što se navodi u iskazu.
Ispričao je kako je otišao dalje niz ulicu do transportera UNPROFOR-a u kojem je vidio Izetbegovića. Rekao je da je vidio nekoliko specijalaca, te da je došlo do meteža i da se Divjak popeo na transporter vičući: “Ne pucaj!”. Svjedok je rekao da nije čuo pucnjavu, osim što je jedan momak slučajno opalio iz puške.
Potvrdio je da je bilo rasprave o prolasku kolone i da je preko sredstava veze neko govorio: “Kakav Alija, sve to razoružati, ne dati nikom da prođe”.
Avdibegović je rekao da mu se čini da je taj dan, kada je “išao gore”, Bahto prošao pored njega.
“Ni njega niko ništa nije pitao”, rekao je svjedok. Kasnije je čuo da su tu bili i “Ćelini” i da su šamarali neke.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Na pitanja Odbrana, Avdibegović je potvrdio da je prije 3. maja TO-u bilo oduzeto oružje, da je grad bio granatiran sa položaja JNA, da su kod kasarne na Bistriku postavili mitraljesko gnijezdo, da su ubijena dva civila u vozilu, te da je čuo prijetnje Vojne policije iz kasarne.
Rekao je da nije znao da je Šišić bio pripadnik “Zelenih beretki”, a da ima saznanja da su 3. maja na licu mjesta bili pripadnici raznih grupa. Braniteljici Jesenki Rešidović je rekao da nije znao da su lica koja je vidio pripadnici TO-a i da mislio da je neko teritorijalac “čim je uzeo pušku”.
“TO nije bila organizovana, to je tek započeto, tek se 1994. ustrojilo”, rekao je Avdibegović.
Pojasnio je da nije čuo da neko preko sredstava veze izdaje naredbu za napad ili otvaranje vatre. Braniocu Asimu Crnaliću je kazao da lokacija na kojoj se Divjak popeo na transporter teritorijalno pripada Opštinskom štabu TO-a Centar. Kazao je da je Bahto učinio dosta da se situacija smiri.
Sudiji Darku Samardžiću je kazao da on 3. maja nije dobio poziv kao pripadnik TO-a da se pojavi na Bistriku.
Nastavak suđenja zakazan je za 18. februar.
