Dragan Ćućilo, koji je bio pomoćnik načelnika za sanitet, prisjetio se napada na komandu Druge vojne oblasti 2. maja 1992. godine, te ranjavanja i pogibije vojnika. On je kazao da im je načelnik saniteta Budimir Radulović rekao da se povuku i brane.
“Ujutro mi je načelnik prenio da je postignut dogovor sa gospodinom Ejupom Ganićem, da je bio UNPROFOR i da možemo napustiti”, rekao je Ćućilo.
On je dodao da je unio opremu u sanitetsko vozilo, ali da im je Radulović rekao da se pregovori prekidaju, a potom ih ponovo pozvao da siđu i formiraju kolonu. Svjedok je vidio da je u komandu došao Alija Izetbegović i druga lica.
Naveo je da im je Radulović rekao da je postignut dogovor i da ne izazivaju. Kazao je da je svoj pištolj stavio u tašnu, a da su puške prekrili tkaninom i prislonili uz pregradu sanitetskog vozila kojim je upravljao.
“Ja sam stao kod škole ‘Branko Lazić’. Dolazili su, tražili puške, psovali, vrijeđali”, prisjetio se Ćućilo.
Jedan mladić izveo ga je iz vozila i poveo uz stepenice ali, kako je rekao, na njegovu sreću naišao je policajac i rekao da ga vrati. Naveo je da mu je mladić prislanjao pušku na potiljak i da ga je pustio nakon ponovne intervencije policajca.
Dok su sjedili u vozilu, kako je ispričao, jedno lice je primijetilo puške i uzelo ih kroz otvorena vrata, dok mu je Radulović govorio da ih ne dira. Kazao je da je drugo lice, psujući, zaprijetilo da će ih pobiti. Radulović je, prema riječima svjedoka, reklo tom licu da puca i opsovao mu. To lice je potom ispalilo rafal u Radulovićevu glavu, koji je pao na njega.
Ćućilo je rekao da mu je policajac pomogao da pomaknu tijelo sa njega i da pomjeri vozilo na trotoar, te da se odvezao niz Dobrovoljačku ulicu. Naveo je da je usput na transporteru vidio Jovana Divjaka s još jednim licem u uniformi.
Svjedok je rekao da su pozadi u vozilu bila još dva pukovnika i jedan vojnik, te Normela Šuko, koja je bila građansko lice na službi u JNA, kao i još jedan civil. Kazao je da je odlučio da ode do vojne bolnice i da su na putu bili izloženi vatri sa više strana. Kada je otvorio vrata sanitetskog vozila, kako je naveo, vidio je da su i drugi pogođeni.
“Tada sam vidio da je ubijena Normela Šuko”, naveo je Ćućilo.
Na pitanja sudije Jasmine Ćosić Dedović, svjedok je rekao da nije vidio kada su pogođena lica u drugom dijelu vozila. Čuo je da je Šuko pogođena u unakrsnoj vatri, a da je jedan pukovnik ubijen u Dobrovoljačkoj ulici.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Svjedok Ćućilo je potvrdio na pitanja braniteljice Lejle Čović da je bio obaviješten da je prvobitni dogovor s Ganićem propao, a da je poslije dolaska Izetbegovića postignut novi dogovor.
On je naveo da je svih pet vojnih lica u sanitetskom vozilu imalo lično naoružanje, a da su puške bile naslonjene na pregradu. Rekao je da nisu sva lica bila iz sanitetske službe. Pojasnio je da je Radulović, kada je rekao licu da puca, rastrgao bluzu u predjelu grudi.
Svjedok je rekao da su lica koja su im prišla u Dobrovoljačkoj bila u farmerkama, patikama i beretkama, a da su neki imali dijelove uniformi. Odbrane su istakle da svjedok u istrazi nije spominjao uniforme.
Branilac Senad Pizović naveo je da je svjedok 1996. kazao da su napadači u Dobrovoljačkoj uglavnom bili kriminalci, šverceri i problematična lica, što je svjedok potvrdio.
Suđenje se nastavlja 26. novembra.
